Dora Majevski-Palme, vrhunska glazbenica na klaviru

Za Brod, bila je čudna pojava, ekstravagantna, napadno odjevena... „otkvačena“ – kako bi danas rekli. Opisala ju je gospođa prof. Desanka-Cica Teodorović: - Nosila je turbane, pelerine, ogrtače tipa penjoara, bogato nabrane plisirane i čipkaste plastrone, umatala se u velike šalove s resama, oblačila muslinske lepršave haljine, apartnu odjeću svu u slojevima (što je i danas jako moderno), a što je umjetnici njenoga renomea sasvim pasiralo. Uz to, svakodnevno šetala je svoga malog žutog psića, koji je za hladnog vremena također nosio slatku pelerinicu. Izazivala je strahopoštovanje, jer ona je bila pedantna i stroga učiteljica klavira Dora Majevski-Palme.

Kći je Franje Palmea, koji je na pol glavnog brodskog trga, u omanjoj katnici kb. 4 (kuća Udovičić), imao dobro opskrbljenu trgovinu staklarskih proizvoda „F. E. Palme sin“ utemeljenu još 1876. godine. Trgovina je zauzimala prizemlje i kat kuće. Magazin stakla i stan imali su u Poštarskoj ulici (Strossmayerovoj) na mjestu gdje je danas Šumarija.

Kada je obitelj Palme došla u Brod na Savi, nije znano. Kuća s trgovinom – „staklanom“, u njihovom je vlasništvu od 1900. godine, ali katalog Jubilarne gospodarske izložbe u Zagrebu 1891. godine otkriva nam da su se oni bavili ne samo trgovanjem staklarskim proizvodima, nego i proizvodnjom stakla:

U rudarskom odjelu bila je lijepo zastupljena i tvornica stakla u Zvečevu (E. F. Plame), koja je u doba izložbe ustrojila u Zagrebu veliko tvorničko skladište. Ovu je tvornicu g. 1842. zasnovao D. S. Hondl, a g. 1868. prekupio ju sadašnji vlasnik te ujedno znatno proširio. Radi u njoj do 80 radnika. Peći su udešene po starom češkom sistemu za izravno loženje drvima. U tvornici je vodeni motor sa 10 konjskih sila. Tvornica proizvodi sve vrsti staklenine, od obične do najfinije, u veoma ukusnih oblicih, odlične kvalitete, a svoju robu prodaje obilno u zemlji, za tim u Ugarskoj, Rumunjskoj i Srbiji, a izvozi je od potonjeg vremena po nešto i u Ameriku.

Uz majstore iz Češke, u staklani Zvečevo upošljavaju se i domaći seljaci, koje su češki staklari brzo osposobili za taj prilično složen proizvodni proces. Franjo Palme uspješno povećava proizvodnju. Sudjeluje na bečkoj međunarodnoj izložbi 1873. godine, pa na izložbama u Philadelphiji 1876., u Trstu 1882., u Pešti 1885., u Osijeku 1889. Osim spomenutog skladišta u Zagrebu, otvaraju i skladište u Budimpešti. Godine 1892. Franjo Palme stariji se povukao i u Zagrebu rukovodio staklarskim skladištem. Tvornicom u Zvečevu upravljao je sin Franjo Palme mlađi. Kasnije Franjo Palme stariji stupa na čelo „Dioničarskog društva za hrvatsku industriju stakla“, koje je u Zagrebu osnovano 1893. godine. U sastavu ovog društva bila je staklana u Zvečevu i dvije staklane nedaleko od Samobora, „Osredek“ i „Karolina“. Dioničari su bili zagrebački „kapitalisti“, a čini se, i ban Dragutin grof Khuen Héderváry. Za svoje kvalitetne proizvode staklana Zvečevo na Milenijskoj peštanskoj izložbi 1896. godine zasluženo osvaja medalje, koje ponosno ističe u reklamne svrhe. Franjo Palme stariji umire 1901. godine.

Ali, nakon 60 godina rada, nakon sjajnih uspjeha, vjerojatno iz financijskih, a i političkih razloga (1903. pada ban Héderváry, moćni zagovornik Dioničkog društva), staklana u Zvečevu prestala je s radom 1904. godine.

Franjo Palme mlađi imao je dvije kćeri, Hedvigu i Doru. Hedviga se udala za ljekarnika mr. Milana Čorka iz ljekarne „K' svetom Trojstvu“, koja se nalazila u Starčevićevoj ulici na kb. 3. Milan i Hedviga su roditelji svjetski slavne balerine i baletnog pedagoga Mije Čorak Slavenske, najveće i najnadarenije hrvatske plesne umjetnice. A Dora se udala za Rusa Rikarda Majevskog, koji je u Brodu radio u trgovini - staklani njenog oca Franje i imao je puno smisla za aranžiranje, pa „Posavska Hrvatska“ 1907. godine hvali ovoga mladog i poduzetnog trgovca, jer njegov rad je idealno uredjena trgovina, koja bi svakom velegradu služila na čast (…) Osim toga je gosp. Rikard Majevski u prvom katu uredio krasno i bogato opremljen založbeni paviljon, kojeg si može svatko i u svako doba slobodno pogledati, bez da se ga na kupnju sili. Nitko neće požaliti, ako si pogleda pikantno uredjeno skladište gdje se zbilja krasne umjetnine mogu vidjeti, pa smo sigurni, da će svaki posjetitelj postati i kupujućom mušterijom...

Klavirsku privatnu školu – „studio“, Dora Palme otvara u Brodu 1905. godine. Ona je dobru glazbenu naobrazbu na Bečkom konzervatoriju stekla, a uz vođenje škole i javno nastupa. „Posavska Hrvatska“ 1913. piše:

„Hrvatski trio“ (glasovir gdja Dora Palme, gusle g. Josip Novak, prof. na glazb. zavodu u Zagrebu i celo g. Josip Stano) priredjuje u utorak, dne 25. ožujka 1913. koncert u dvorani „Kasine“ sa biranim rasporedom (...) „Hrvatski trio“ nastupa prvi puta, a poznavajući naše hrvatske umjetnike, uvjereni smo unaprijed, da će posjetiocima ovoga koncerta biti pružen umjetnički užitak prvoga reda. Poduprimo naše ljude, da ih time potaknemo na dalnji rad, pa da i u tudjem svjetu proslave hrvatsko ime.

Je li „Hrvatski trio“, osnovan u Brodu, nakon svog prvog nastupa također u Brodu, imao koncerte i u drugim mjestima, nije mi poznato. Vjerojatno ne, jer slavni brodski čelist Stano krenuo je 1913. godine na veliku rusku turneju, no zatekao ga je Prvi svjetski rat i našao se u ruskom zarobljeništvu.

Dora je imala dva brata, Franju i Valtera, i spomenutu sestru Hedvigu, oni poslije rata prodaju obiteljsku imovinu i odlaze iz Broda. Dora u Brodu ostaje, živi od poduke klavira, ali je podstanarka i stanove je često mijenjala. Stanuje u kući Mušicki u Berislavićevoj ulici, u Mucvanju – Mačekova 37 i kod Radičevića u Mesićevoj.

U Dorinom salonu okuplja se brodska umjetnička elita da razmjenjuje misli o glazbi, slikarstvu, uopće o umjetnosti. Kod nje ljeta provodi nećakinja balerina Mia Čorak koja već s dvanaest godina postiže velike uspjehe. Među posjetiteljima njenih ugodnih salonskih sastanaka i ćaskanja je i slikar Jerolim Miše, koji je 1920./1923. godine na brodskoj gimnaziji predavao crtanje. Jedno vrijeme oni zajedno i stanuju u Mucvanju. Miše je izradio i veliki portret Dore kako sjedi u fotelji, kao i portret njene kćeri Blanke na ljuljački. I, u povjerenju, po Brodu se tada šaputalo o uzajamnoj naklonosti Jerolima i Dore.

Dora je udovica, jer Majevski ju je napustio, otišavši u Beč, gdje je od umro od tada vladajuće sušice, ali je i nju zarazio bolešću. Prema „brodskim pričama“ (što treba još provjeriti) Dora Majevski-Palme život je tragično završila. Oko 1934. godine, shrvana bolešću, izolirana od obitelji da se na zaraze, a u rastrojstvu, skočila je u bunar u Ecklovom vinogradu.

Glazbeni studio gospođe Majevski nastavit će njena kći Blanka, koja je završila glazbenu akademiju u Zagrebu. Studio je vodila do pred Drugi svjetski rat, kada je sa suprugom Zvonimirom Stopićem, Davorovim zborovođom i profesorom glazbe na brodskoj gimnaziji, prvo odselila u Osijek, a potom u Zagreb.

(Posavska Hrvatska, 17. svibnja 2013.)