Život

Godinu dana nakon afere ´šiba u vrtiću´: Stigla presuda koja otvara brojna pitanja

Autor: 035portal Datum objave: 12.06.2026. u 12:30

ORIOVAC – Slučaj koji je prošlog ljeta uznemirio javnost Brodsko-posavske županije i izazvao burne reakcije roditelja, institucija i lokalne zajednice dobio je svoj prvi sudski epilog. Upravni sud u Osijeku donio je presudu kojom se poništava rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 7. srpnja 2025. godine, kojim je vlasnici obrta za čuvanje djece Sunčica iz Oriovca, Miri Čuljat, bila zabranjena djelatnost dadilje zbog sumnji u ugrožavanje sigurnosti djece.

Podsjetimo, cijeli je slučaj dospio u fokus javnosti nakon što su se pojavile tvrdnje da su djeca tijekom boravka u obrtu bila fizički kažnjavana. Na temelju prijave i izvanrednog inspekcijskog nadzora Ministarstvo je donijelo odluku o trenutačnoj zabrani rada, obrazlažući je procjenom da su ugroženi zdravlje, sigurnost i pravilan razvoj djece. Zatvaranje obrta izazvalo je snažne reakcije roditelja koji su preko noći ostali bez organizirane skrbi za svoju djecu, a dio njih tada je javno stao u obranu obitelji Čuljat tvrdeći kako nikada nisu primijetili bilo kakve znakove zlostavljanja ili neprimjerenog ponašanja prema djeci.

Upravni sud sada je zaključio kako je Ministarstvo pri donošenju odluke počinilo ozbiljne povrede postupka zbog kojih se osporeno rješenje ne može smatrati zakonitim.

Iz obrazloženja presude proizlazi da sud nije ulazio u pitanje jesu li se navodi o fizičkom kažnjavanju djece doista dogodili, niti je donosio zaključak o eventualnoj odgovornosti vlasnice obrta. Predmet spora bila je isključivo zakonitost postupka kojim je izrečena zabrana rada. Sud je pritom ocijenio kako su ključni dokazi na kojima se temeljila odluka Ministarstva pribavljeni na način koji nije bio u skladu sa zakonom.

Tijekom inspekcijskog nadzora inspektorice su razgovarale s djecom koja su navodno izjavila da ih je vlasnica obrta povremeno udarala „šibom povijušom“. Prema obrazloženju presude, upravo su ti iskazi predstavljali temelj za donošenje mjere zabrane rada. Sud je, međutim, utvrdio kako su razgovori vođeni bez prisutnosti roditelja ili zakonskih skrbnika te bez stručnih osoba osposobljenih za rad s djecom predškolske dobi, zbog čega se takvi iskazi nisu mogli smatrati zakonito pribavljenim dokazima.

U presudi se navodi kako ispitivanje djece u dobi od dvije do šest godina o osjetljivim temama zahtijeva posebna stručna znanja i metode rada kako bi se osigurala vjerodostojnost njihovih iskaza te izbjegla mogućnost sugestije ili pogrešnog tumačenja njihovih odgovora.

Sud je također utvrdio kako u spisu nisu postojali drugi neposredni dokazi koji bi potvrdili navode o fizičkom kažnjavanju djece. Osim iskaza djece, nije bilo medicinske dokumentacije, stručnih nalaza, vještačenja niti drugih materijalnih dokaza koji bi upućivali na neposrednu ugrozu zdravlja ili života djece, a upravo je postojanje takve opasnosti bilo razlog zbog kojeg je Ministarstvo posegnulo za najstrožom mjerom.

Posebno je naglašeno da hitnost postupanja ne može biti opravdanje za zanemarivanje zakonom propisanih procedura. Sud pritom ne osporava obvezu institucija da reagiraju na svaku sumnju u ugrožavanje djece, ali upozorava kako i u takvim okolnostima dokazi moraju biti prikupljeni zakonito i uz poštivanje procesnih prava svih uključenih strana.

Uz poništenje osporene odluke, Ministarstvu je naloženo da Miri Čuljat nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500 eura.

Gotovo godinu dana nakon što je slučaj izazvao pozornost javnosti, Upravni sud u Osijeku zaključio je da odluka o zabrani rada nije donesena na zakonit način. Time je otvoreno novo poglavlje u predmetu koji je obilježio prošlogodišnje ljeto u Oriovcu i potaknuo raspravu o granicama institucionalnog postupanja kada su u pitanju najosjetljivije društvene teme – zaštita djece i prava osoba protiv kojih se vodi postupak.

Hoće li presuda ostati na snazi ili će o njoj konačnu riječ dati Visoki upravni sud, tek će se vidjeti. No već sada je jasno da će ovaj slučaj ostati važan presedan u raspravi o tome kako institucije prikupljaju i vrednuju dokaze u postupcima koji imaju dalekosežne posljedice za sve uključene strane.