Halo, halo! evo ga!!!

 Uputstvo s početka stoljeća: "Rukovanje s telefonskim strojevima", kaže da se slušalica spojena s mikrofonom digne i u tom položaju čeka dok se središnjica ne javi. U telefonskom sjedištu sada zasvijetli mala svjetiljka kao znak, da pretplatnik zove i sve dotle svijetli, dok se organ središta s odnosnim pretplatnikom ne ukopča".

A, ti organi središnjice bile su djevojke, telefonistice i kad ste se s njima ukopčali - spojili. "Kad se ured za poziv za ukopčavanje javio s riječju "središte", valja reći broj željene telefonske postaje, koji smo prije u imeniku potražili. Ako vod nije okupiran, tada središte s riječju "evo ga" označuje obavljeno ukopčavanje. Uputno je da si stranke svršetak razgovora među sobom priopće riječju "svršeno".

Kod razgovora treba se telefonskom stroju nagnuti i rabiti običan glas, jer pojačavanje glasa, a poglavito vikanje ne podupire razumljivost govora, već u jednu ruku proizvodi nuzšum, a u drugu ruku može običnu boju (kolorit) glasa tako promijeniti, da slušalac lako podvojio istovjetnosti osobe, koja govori.

Za trajanja nevremena ne valja rabiti telefon, jer je tad poraba istog skopčana sa životnom pogibelji.

Ako ste sve ovo upamtili, mogli ste se poslužiti telefonskim strojem, "ukopčani" s kakvom zgodnom telefonisticom i to je bila draž tog telefoniranja, za razliku od današnjih svih mogućih aparata, samo ugodnog glasa.

Brod na Savi uveo je telefon 1900. godine. Pošta je tada bila još u Poštanskoj ulici, današnjoj Strossmayerovoj. Stanovnika je tada grad imao 6539.

U prilici smo da zavirimo u "Imenik pretplatnika državnih telefonskih mreža u Hrvatskoj i Slavoniji", iz 1914. godine. Prelistali smo ga, našli Brod na Savi i izbrojali 115 pretplatnika. Služba centrale bila je cjelodnevna, kako piše, a brodski je centrala sudjelovala u prometu s bosanskom, dalmatinskom i donjo-austrijskom, nadalje sa Opatijom i njezinim nuzsredištima i Trstom. 

Telefonski pretplatnici imali su brojeve od 1 do 100, a onda su se brojevi ponavljali s dodatkom broja jedan ispred. Na broj jedan odazivao se poduzetnik i trgovac Žiga Weiss, na broj 2 veletršci Benčević i Kraus, br. 3 Tvornica pjenice i prodaja brašna Josip Adler, br. 4 Posadno zapovjedništvo, br. 5 Parna pilana za izradu lijesa, br. 6 Agentura Jellinek Marko u Mesićevoj ulici vis-a-vis svratišta "Eduard", br. 7 Paromlin Merkadić i drug - "Vatrenka", br. 8 Gradska bolnica podignuta 1898. u spomen sretnog pedesetogodišnjeg vladanja kralja Franje Josipa I, br. 9 Brichta i Feliks, br. 10 trgovac Josip Hanza u Radosavljevićevoj kući na Jelačićevom trgu, gdje je kasnije došla trgovina Vatroslava Uidla. 

Ako ste nazvali broj 32, javio se gradonačelnik Stjepan Benčević, ili njegov ured, na broj 40 javio se Hotel Central (svratište Benčević u vlasništvu gradonačelnika), na broj 24 "Crvena kuća" (svratište Sunčević), a na broj 22 "Žuta kuća" (svratište Plagar).

Godine 1924. Knjižara i papirnica D. Zdravković iz Trumbićeve ulice (gdje je bila tiskara "Plamen") izdala je "Nacrt grada Broda sa telefonskim imenikom". Koštao je 2 dinara. Broj stanovnika grada Broda se u međuvremenu udvostručio, ali je telefonskih pretplatnika bilo samo 136, dakle samo 12 više nego godine 1914. Mnogi pretplatnici imali su i dalje iste brojeve. 

Telefonski broj 1 imala je velika knjižara Kappon u Brlićevoj kući, broj 2 Centralna pecara C.A. Pachany na Vinogradskom putu, broj 3 Tvornica drvenih kućica Höntasch (bila je u sadašnjoj Svačićevoj ulici lijevo i desno od puta prije "bosanske rampe"), br. 4 Željeznička komanda u tvrđavi - "festungu", broj 5 Parna pilana "Slaveks", broj 6 Špedicija Alfred Goldberger, br. 7 Markedić i drug, br. 8 Gradska bolnica, br. 9 Oranica d.d. - tvornica poljoprivrednih strojeva, br. 10 trgovina željeza Vatroslava Uidla koju je preuzeo od Josipa Hanze. 

Gradonačelnik se i dalje javljao na broj 32, ali sada Stevan Bublić, a nisu se promijenili niti brojevi mitnica na ulazu u grad. Mitnica kod kolodvora 1 -08, mitnica Osječka 1 - 14, mitnica kod groblja 1 - 05. mitnica podvinjska 1 - 15, mitnica savska 1 - 13.

Novi pretplatnici su novi ljudi u usponu, br. 77 sanitetski major dr. Henrih Duffek (gradonačelnik od 1932. do 1935.) br. 1 - 32 graditelji Till i Šimić u sjajnoj novoj palači na Kralja Petra trgu, br. 76 trgovac Vilko König na ćošku Berislavićeve i Široke ulice, br. 25 krojač za otmjenu gospodu Josip Kuhner, u kući na obali Save kb. 2 ... pa nove industrije, br. 78 Tibus, radionica parnih kotlova, br. 64 Paromlin "Zvijezda" u Harambašićevoj ulici pored pilane i kolodvora, br. 81 Prva jugoslavenska tvornica vagona, br. 1 - 19 Tvornica keramičkih proizvoda. 

Prelistali smo i imenik iz 1938. godine u kojem je 126 pretplatnika iz grada Broda, što začuđuje, jer se broj prema 1924. godini smanjio. No, u "Brzoglesnom imeniku" iz 1942, bilježi se opet porast vlasnika telefona u Brodu. Bilo ih je 169. 

Brođani su imali uvedene telefone i u svojim ladanjskim kućama - vilama u Brodskom Vinogorju, broj 44 Ignjat Brlić odvjetnik, suprug Ivane Brlić Mažuranić, br. 43 Salamon Merkadić, br. 91 David Dombović vlasnik pivovare, br. 1 - 18 Ante Berković veletržac vinom i rakijom, br. 1 - 20 Slavko Brdarić prokurista u Tvornici vagona. Zapravo je on u svojoj vili stalno prebivao, kao i dr. Edo Danda, kojeg se moglo dobiti na broj 1 - 32, a na broj 83 odazivao se dr. Henrik Duffek iz svoje raskošne vile, ali tada (1938.) već kao bivši gradonačelnik.

Autor: Zvonimir Toldi (2002.)