Galerija u izlogu

Pod naslovom Permanentna izložba „Brodske novine“ od veljače 1921. godine, pišu:

Za cijelo vrijeme svog boravka u Brodu, izlagati će profesor Fridrich u ukusnom izlogu tvrtke Weiss i drugovi na Jelačić trgu Akvarele i grafičke radnje sa svojih mnogobrojnih putovanja. Do sada izloženi su bili izim Brodskih vinograda, Marijin grob u Jerosalimu, grad. vijećnica u Bakru i pučka kuhinja u egipatskom Assmanu. Prigodice biti će i više motiva iz Broda i okolice. Slike se svakih osam dana mjenjaju. Upozorujemo općinstvo na ovaj besplatni užitak, a naše imućnike na rijetku priliku u našem gradu da si pribave zaista pravih umjetničkih slika.

Trgovina „Weiss i drugovi“, svaštarnica s „pomodnom“ manufakturnom robom za građane i seoski živalj, bila je u kući Radosavljevića, sjeverni ćošak trga i Starčevićeve ulice, gdje je danas ljekarna. Reklame radi, da se kupci privuku, pored izloga trgovine bile su na zid pribijene četiri velike dojmljive slike: pomodnog i elegantnog gospodina i gospođe, te seljaka i seljanke iz brodske okolice u svečanoj narodnoj nošnji.

Pretvaranje izloga još i u galeriju, pokazalo se kao puni pogodak, jer već u travnju „Brodske novine“ opet pišu: Slike u izlogu tvrtke Weiss i dr. na Jelačićevom trgu do sada izložene skoro su sve našle kupca. Poslednja krasna slika Aščinice u Assmanu prešla je u vlasništvo g. Menovića za 1000 kruna. Sada je izložena slika Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu sa divnim večernjim nebom.

Kupac te slike koja prikazuje egipatsku aščinicu, ugostiteljski objekt s jednostavnim orijentalnim jelima, bio je više nego spretni brodski ugostitelj Aleksandar Menović, nenadmašna legenda brodskog restauraterstva, koji je tada vodio otmjeni hotel „Central“ na početku Mesićeve ulice.

Izlaganjem slika u svom izlogu, trgovac Weiss postao je mecena umjetnosti i ušao u brodsku likovnu povijest. A autor ovih slika, Đuro Fridrich, likovni pedagog i slikar nemirnog avanturističkog duha, bio je prava svjetska lutalica. Radi usavršavanja proputovao je Europom, dijelovima Azije i Afrike. U Egiptu je bio 1913. godine, što nam otkriva jedan njegov datirani crtež (doskora u vlasništvu gospođe Nataše i gospodina Branka Kavedžije u Florijanovoj ulici, kb. 5). Mali crtež (13,5x21 cm) prikazuje crkvu sv. Simeona u Assuanu iz XII. stoljeća. Slika je u pravom orijentalnom okviru od egzotičnog drveta, rezbarenom, tokarenom i s inkrustacijama sedefa. Bijeli sedef efektno se ističe na smeđoj podlozi. U posjed obitelji Kavedžija ovaj je crtež dospio iz kuće liječnika i gradonačelnika Henrika Duffeka. Sada se ovaj rad nalazi u galerijskom odjelu brodskog Muzeja.

Đuro Fridrich rođen je u Ogulinu 1848. godine. Njegov otac Antun bio je vojno lice - major, pa je sa službom došao i u Brod na Savi. Tu će postati i vojni gradonačelnik grada (Mülliterbürgermeister) od 1855. do 1860. godine. Đuro je u Zagrebu završio realnu gimnaziju. Slikarstvu ga je podučavao bečko-zagrebački profesor Dragutin Stark, slikar sklon vedutama. Školovanje je Đuro nastavio u Beču, pa u Budimpešti (1876.), gdje je položio ispit za učitelja crtanja. Službovao je kao učitelj u Petrinji, potom u Karlovcu kao pravi profesor i to preko trideset godina, do ranog umirovljenja 1905. Ali već sljedeće godine on je profesor na Nautičkoj školi u Bakru, a od 1919. do konačnog umirovljenja, 1923., predaje risanje na brodskoj Realnoj gimnaziji. Iste godine Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar I. odlikovao je za zasluge Đuru Fridricha ordenom sv. Save V. stepena.

Plan rada tadašnjeg profesora risanja – naučna osnova, može se pročitati u Izvještaju Kraljevske realne gimnazije u Brodu školske godine 1919./1920., kada je na njoj i Đuro Fridrich službovao. Učenici V. razreda imali su prostoruko risanje 4 sata na nedjelju. Pa tako kod figuralnog crtanja: Tumači se gradnja čovječje glave i lica na podlozi lubanje i žive glave, a zatim se razlažu proporcije dijelova čovječjega lica, a nakon toga počinje se crtanjem glave po lakšim ali dobrim studijama starih i modernih majstora, a vještiji učenici po naturalističkim reljef modelima. Slijedi – Crtanje i slikanje po prirodnim predmetima u raznom materijalu: Ptičja krila, lakše nadjevene ptice, leptiri, kukci, razne plodine, velike školjke i puževi, obične glazirane posude, raznobojne staklene boce i čaše, vaze, oruđe, razne tkanine. Ti se predmeti prema sposobnostima učenika slažu u male skupine, t. zv. mrtvu prirodu. I na kraju učenici rade – Vježbe u figuralnom skiciranju: Prigodice skiciraju učenici, u grupe razdijeljeni, glavu kojega suučenika u jednostavnom položaju, najviše u profilu u vremenu od dvije ure.

Malo je sačuvano radova slikara Đure Fridricha. Još kao osamnaestogodišnjak, učenik V. razreda gimnazije, za ferja u Brodu 1866. godine, izradio je dva akvarela s brodskim motivima, koji oslikavaju život i krajolik grada – „Ada na Savi“ s parobrodarskim pristaništem, čardakom na ušću Mrsunje i nizom vodenica, te „Sava uz Franjevački samostan“ s obalom sve do iza tvrđave, a preko Save s Bosanskim Brodom i čuvenom orijaškom topolom kraj rijeke, gdje su održavani veseli teferići. Iz te godine, 1866., je i zagrebački akvarel – „Pogled iz gornjogradske gimnazije na Donji grad“.

Mladi Đuro u Brodu se družio sa slikaricom Fany Daubachy – Brlić, suprugom brodskog odvjetnika Andrije Torkvata Brlića, tajnika bana Jelačića, prijatelja nadbiskupa Strossmayera i emisara u Parizu kod Luja Napoleona. Đuri je bilo osamnaest godina, a „Faniki“ trideset i šest, ali dvije srodne, umjetničke duše, našle su zajednički jezik. To ne začuđuje, jer bili su rijetki likovnjaci u to vrijeme u Brodu, a povezivao ih je i isti učitelj, Dragutin Stark. Pretpostavlja se da su Đuro i Fany neke slike i zajednički izradili.

U Brodu je tek nekoliko radova Đure Fridricha. Uz tri spomenuta je i više crteža olovkom, kao Trumbićeva ulica (Široka ulica) iz 1921. Gdje su radovi kupljeni iz besplatne Weissove „galerije u izlogu“ i jesu li sačuvani? Tko su bili kupci-ljubitelji umjetnosti u Brodu? To tek treba otkriti, kao i radove nastale u mjestima Đurinog službovanja: Petrinji, Karlovcu, Bakru. Je li ideja o „galeriji u izlogu“ bila Đurina, koju je negdje vidio na svojim putovanjima, ili je bila spretnog trgovca Weissa, ne znamo, ali svakako je bila originalna, jer mnoge je Brođane upoznala sa slikarstvom njihovog sugrađanina i pružila im mogućnost kupnje zaista kvalitetnih umjetničkih slika.

No, lik Đure Fridricha poznat nam je samo iz starije dobi. Naime, kipar Milan Cindrić, profesor na brodskoj gimnaziji, napravio je 1922. godine kružni reljef (promjera 34 cm), koji prikazuje u profilu glavu čovjeka s bradom – Markantno, inteligentno lice Fridrichovo je dano u finoj modulaciji kostiju lubanje i lica po kome su godine urezale mrežu bora oko očiju i naglasile žile na sljepoočnici, te ogolile tjeme - napisala je prof. Tomislava Buljan. Ovaj gipsani reljef nalazi se u galerijskom odjelu brodskog Muzeja. O Đuri još znamo da je bio neženja i da je bio hrom. Umro je u Brodu 1926. godine.

I, dok je Đuro po raznim mjestima službovao, po svijetu putovao, u slikarstvu se usavršavao, njegov brat Vujo Fridrich bavio se trgovinom. Trgovina utemeljena oko 1884. godine bila je u lijevom krilu njihove velike jednokatne neoklasicističke palače na početku Poštanske (danas Strossmayerove) ulice. U palači se donedavno nalazila uprava „Novogradnje“, a sada je „dvorana jehovinih svjedoka“.

(Posavska Hrvatska, 8. ožujka 2013.)