Emankovac

"Emankovac"  - nije ime nekog ljetnikovca, gdje se na ladanje odlazilo i da prostite... ladilo, nego tako Brođani posprdno nazvaše, novi javni WC, gradski zahod sagrađen u Klasiji, za načelnikovanja dr. Emanuela Kovačića. Nije to bilo ni najmanje za podsmjeh i sprdnju, već velika i nužna potreba grada Broda, njegova ljuta nevolja. Stoga, kapa dolje načelniku Emanuelu, koji je tu ljutu nevolju grada i spoznao!

 Dr. Emanuel Kovačić načelmikovao je od 1935. godine do 1939. Bio je oficir, vojni liječnik, doseljenik iz Češke. Demobilizirao se te bio izabran za gradskog fizika, a oženio se Brođankom i ostao u Brodu. 

Kao i sve u ovom gradu, i pitanje rješenja gorućeg pitanja, onoga "gdje i car ide pješke", rješenje onoga "kada se sve nogama cupka i tapka", godinama se rješavalo i baš na mjestu cupkalo i tapkalo. 

U povijesnom arhivu grada Broda, nalazi se jedan kolorirani nacrt javnog zahoda u Brodu na Savi iz 1902. godine. To je zgrada šesterokutnog oblika, sa šatorastim krovom, iznutra podijeljena na šest udobnih sjedećih mjesta. 

"Hrvatska zajednica" iz 1921. godine piše: "Nekada, dok je Brod bio posve mala varošica imali smo javni zahod na marvenoj pijaci. Danas kada je Brod veći i kada je bila potreba za podizanje javnih zahoda i pisoara, ne svraća nitko pažnju na to. Upozorujemo  gradsko poglavarstvo na tu potrebu pa se nadamo da će se u proračunu za sljedeću godinu uvrstiti potrebna svota za podignuće ovih vrlo važnih javnih ustanova".

Nacrt javnog zahoda u Povijesnom arhivu vjerojatno je nacrt ovog javnog zahoda koji se u članku spominje, a bio je, kako se kaže, na marvenoj pijaci. 

Da, tada je Brod na Savi imao javni zahod, jer bili smo dio Europe, bila je to Austro-Ugarska Monarhija, država rada i reda. Onda je došla balkanska Jugoslavija i dovoljni su bili zavrnuti opančići za rješenje "gorućeg pitanja", a o jednoj tako važnoj javnoj ustanovi malo se računa vodilo. 

Novine su ukazivale na to, a humoristički listovi donosili su karikature, gdje za svakim drvetom u Klasiji netko čuči, ili ga "zalijeva".

Pod naslovom "Jedno veliko pomanjkanje", "Brodske novine" iz 1922. godine pisale su: "U našem gradu, koji je u zadnje vrijeme silno razvio industriju, a ističe se i velikom trgovinom, jest bez dvojbe žalosna činjenica, što nema u čitavom Brodu niti jednog pa i najprimitivnijeg javnog zahoda. Zar one silne mase naroda, što posjećuju naše velike tjedne i ostale sajmove ne zaslužuju toliko brige, da im se dade najprimitivnija higijenska uredba, koja ne bi bila bez koristi ni za građane? Što će misliti inozemci o nama, kad god budu primijetili našu zaostalost? Predlažemo gradskom zastupstvu da to pitanje ne samo radi prijeke potrebe već i radi časti našeg grada uzme čim prije u pretres."

No, prošlo je još dugih deset godina i po tom pitanju nije raspravljano ništa. Brodske novine su i dalje pisale i pisale isto. Evo članka iz "Brodskog novog doba" iz 1931. godine; "Još jedna nužna potreba u Brodu. Imamo lijepu cestu od kolodvora do u grad, imamo asfaltirani trg, ali nemamo ono, što je i s higijenskih razloga i ako ćemo biti iskreni, s moralnih razloga od prijeke potrebe, nemamo javnih nužnika ni u jednom dijelu grada. 

Ne znamo što bi jadni svijet, posebno za pazarnih dana, da još nema na glavnom trgu realne gimnazije, koja mora nadoknaditi ovu tako važnu potrebu. 

Bilo bi lijepo i potrebno, da naši gradski oci povedu riječ i o tome i da ne ostanu samo pri riječi, nego da riječ provedu u djelo. 

Mi ne kažemo, da o tome nije vođena riječ, ali pošto je prijeka potreba kao i vodovoda, neka se s time požuri."

Onda je stvar, čini se pokrenuta. Na sjednici gradskog zastupstva u lipnju 1931. godine, raspravljalo se i o WC-u: "Na koncu je riješeno još jedno važno higijensko pitanje, a to je izgradnja javnog zahoda na kojem od najprometnijih mjesta u Brodu. Kako grad nema raspoloživih sredstava, to će se raspisati natječaj za gradnju, tako da će onom privatniku koji izgradi javni zahod biti ustupljena njegova eksploatacija kroz 15 godina", pisao je "Jutarnji list".

Jeftinbeni oglas o gradnji javnog zahoda na Trgu kralja Petra raspisan je 1932. godine. U zapisniku sa sjednice gradskog zastupsva od 16. veljače kaže se: "Ponuđač ima gradnju izvesti prema nacrtu građevnog ureda ili prema svom vlastitom o svom trošku, te mu za to pristoji pravo eksploatacije za vrijeme od 15 godina, a nakon toga roka imade besplatno zahod predati gradskoj općini."

Baš nas je zagolicalo, koji je to Brođanin imao tako dobar nos, da je na brodskim govnima stekao!?

Na žalost, iz zapisnika od travnja iste godine saznajemo da licitaciji nije pristupio nitko, izvijestio je gradsko poglavarstvo ing. Sykora. 

Čudno da ondašnji biznismeni, poduzetnici nisu nanjušili tako dobru stvar?! Današnjima se to ne bi dogodilo!

Tako je prošla i ta 1932. godina, a Klasija je još uvijek bila mjesto zadovoljavanja fizioloških potreba. 

I onda je došao načelnik dr. Emanuel Kovačić i "Emankovac" je sazidan u Klasiji kraj fijakerskog i taxi stajališta. Da je to važna javna ustanova spoznao je i slikar Vasilj Antipov koji je "Emankovac" slikom ovjekovječio. 

Autor: Zvonimir Toldi (2002.)