Život

Čemu se Brod smijao?

101 brodska priča

Autor: 035portal Datum objave: 03.12.2023. u 20:00

SNAŠA U APOTEKI

Snaša iz Ruščice došla u apoteku „K' anđelu“, kod apotekara Slavka Kolaka, kod „male crkve“ i mast za picajzle zatraži. Apotekar ju nagrdi, jer kako može tako sramotno kazat' i pokaza joj vrata, van ju istjera. Snaša se pokunjila, izašla, sjela na skaline apoteke, u sjenu kestena... i što sad? Kad, naiđe jedna fina, dotjerana gospođa i snaša ti nju upita ta kako će drukčije za tu mast kazat?

- Stidna mast! Stidna mast, snašo! – poduči nju gospođa.

I ona ju troši. Još kako!

Onda snaša opet u apoteku uđe i tako zaišće kako je gospođa rekla.

- Eto, vidiš snašo, da znaš kazat' kako treba. A koliko trebaš?! - apotekar sad već veselije i ljubaznije prozbori s njom.

- Za dvi velike (i žensku sprdnju u originalu snaša izvali)!

Apotekar je na to ostao bez riječi, bez teksta, samo se uhvatio rukama za glavu, a onda crven k'o paprika snaši šutke dao mast.

LUDO PITANJE

- Čiča, ti si iz Topolja? A reci mi, jel ti znaš ovo: Krmača oprasi trinaestero prasaca, a dvanaest sisa ima. Što će bit' s onim trinaestim prasetom, što ono sisa?! – upita poznati brodski doktor čiču Stevu Mika, bricu iz Starog Topolja. Čiča Mik u brodskoj bolnici bio, liječio se, zatepo ga jedan momak na motoru iz Lapovaca, iz Paurije preko Dilja, nogu mu prebio i tri rebra polomio i dobro ga ugruvo...

- Pa eto, njekako se i to prase otrani, i ono njekako do sise dođe! Gura se! – kaže čiča Mik.

- E, nije, sisa picu krmači, ko i ti što si siso picu! – njemu će, smijući se doktor, misleći kako je dobro pridigao čiču.

- Ja sam lud, al da ima luđi i od mene, nisam zn'o! – u čudu će na to čiča Mik.

Onda shvati i doktor da je pretjerao i da mu je čiča mudro vratio, pa okrenuvši se, s vrata bolničke sobe pokajnički reče:

- Pa, jel mi to trebalo!?

GOSPODIN PRUŽIJO JEZIK

Išla snaša u Brodu priko Jelačića placa, pa auzloge gledala: kod Stjepana Tomašića, Medića i Žmirića, Rudolfa Špicera... Onda je u dućanima i svakakve seljačke robe bilo, a snaše se, zar malo, tako vole gizdat. Snaša lijepo dotjerana, u gombanoj tkanoj marame, mlada pa crvenaš prikrila, na njoj oplećak šlingani, suknja ispeglana, zakasala se, krilca se bijele, ta i fino eklovanje pod njima. Pa fertun guverirani, pa kalut isto, opančići skapčani, ama sve na njoj tip-top bilo, k'o ispod čekića. Sve na svom mjestu, sve jedno s drugim pasira i uparito i lijepo naređeno, kako to već snaše znaju. Samo, snaša malo više trbušasta bila.

Snaša stala pred auzlog, a gledao ju straga neki gospodin s bradicom. Baš mu se svidjela. Kad se snaša okrenu, sad mu već nije bila tako po volji, pa će:

- E, snašo, lipa si mi, samo da ne tiskaš to pred sobom! – misleći na snašin trbuh.

- Gospodine, tiskam vodicu za tvoju bradicu, kad se staneš brijat da ne moraš grijat! - vratila bradatom gospodinu snaša.

KAKO PRESTIĆI KONJE

Jedan poznati gospodin iz Slavonskog Broda, koji je iz luksuza držao dva čistokrvna lipicanera i koje je najčešće sam kočirao, zaputio se do Sibinja da se malo provoza. Pred Štefančićevom gostionom u Varošu ustavi on kočiju s lipicanerima da nešto „gucne“, a pred istom gostionom odmarao se i hranio konje neki čiča, krečar iz jednog brodskog sela podcrkavačke općine, iz Zdenaca, Glogovice ili Slatinčića. Rado.

Čiča je, kao iskusan kočijaš, gospodinu odmah napomenuo da otpregne konjima štranjge. No, uobraženom gospodinu bilo je ispod časti slušati savjete „primitivnog čiče“, pa je baš ostavio konje zapregnute. Ali, istom što je naručio špricer, pogleda kroz prozor i na svoje veliko zaprepaštenje ugleda gdje mu konji pobjegoše sa kočijom! Sav očajan i u neprilici zapita onda čiču kako da ih stigne i je li to moguće.

Čiča slegne ramenima i cinički odgovori:

- Jest moguće, ali samo ako poslušate moj savjet i uzmete sredstvo koje ću vam dati.

- Dajte, za Boga, žuri mi se, - nestrpljivo će gospodin.

- Evo, uzmite iz mojih kola grumen kreča i metite ga na prkno i ja vam garantiram da ćete konje s kočijom ne samo stići nego i prestići…

NADMUDRILA SNAŠA I DOKTORA I APOTEKARA

Snaša iz Donje Bebrine doktoru došla da ju pregleda. On pregledao, sada platiti treba, a snaša novaca nema, pa doktora upita:

- Gospodine doktore, a da vi meni nješta pogodite, pa da prigled ne platim?!

Doktora zainteresiralo, ta što bi to jedna neuka snaša mogla njega, visoko školovanog i učenog, pitati a da on ne zna i pristao je.

- Evo, vako! – snaša će njemu – Zašt' prije obili glava, već ona dole med nogama?!

Tu ga zbilja zatekla. Zamislio se doktor. Je li to u svojim školama učio, il' nije?

- To je tako prirodno! – on će, ali nekako se uzmucao i uzvrpoljio.

- E, nije to, to je rad tog, jer kika na glave je 13–14 godina starija!

Pa zbilja, tako je. I šta će doktor, već recepis džaba napisa. Kada snaša otišla, doktor za telefon pa javi kolegi apotekaru da će taka i taka snaša doći i da će sigurno i njega isto pitati da lijekove ne plati. Još on njemu i odgovor kaza. I zbilja, eto ti snaše, apotekar je već s vrata prepozna. On njoj lijekove dao, kaže koliko koštaju, a snaša zbilja i njega isto kao i doktora upita, pa da lijekove ne plati. Apotekar odmah pristane, jer odgovor je znao. Kad, snaša kaže:

- E, nije tako gospodine, niste pogodili!

"A, Sunce-Micika!, pa kako nije, kad je kolega, doktor, tako rekao?" misli si apotekar.

- To je rad tog, jer glava koješta i na svašta misli, a 'noj dole uvik je samo jedna jedina stvar na pamete! – odgovorila snaša, pa i lijekove džaba dobila.

(Posavska Hrvatska, 28. prosinca 2012.)