Nužno riješiti problem smještaja u "trećoj dobi"

Domovi za stare i nemoćne osobe u Hrvatskoj, bilo oni u vlasništvu države odnosno lokalne samouprave ili privatnih osoba, u problemima su zbog niza razloga, od povećanja troškova do nedostatka radne snage. Sve je to uvjetovalo da se cijene smještaja za korisnike prošle godine povećaju za 20-ak posto, a u najavi su i nova poskupljenja.

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) Jasna A. Petrović za Glas Slavonije objašnjava zbog čega je tako i na koji se način situacija može promijeniti te naglašava da su povećani troškovi života, visoka stopa inflacije, nedostatni kapaciteti za dugotrajnu institucionalnu skrb i manjak izvaninstitucionalnih usluga za osobe starije dobi, kao i nedostatak adekvatnih mjera za pomirenje obiteljskog i profesionalnog života koji bi članovima obitelji omogućio brigu o svojim starima, uz otežani pristup zdravstvenoj zaštiti, znatni izazovi kada se govori o brizi za osobe starije dobi.
 

Samačka domaćinstva

"Cijene će i dalje rasti, ali tko će to moći platiti", pita se Petrović dodajući kako sigurno ne potomci čije su plaće relativno niske, a još manje sami umirovljenici s mizernim mirovinama. "Velik je broj samačkih domaćinstava starijih osoba, a pomoć u kući osigurava se samo manjem dijelu onih kojima je potrebna, dok znatan broj starih i nemoćnih živi sam i bez podrške, treba upozoriti na nedostatan broj mjesta u institucionalnoj skrbi. U kombinaciji s nedostatkom odgovarajućih socijalnih usluga otvaraju se mogućnosti zloupotreba koje stare dovode u ranjiv položaj. Iako Ustav RH propisuje da su djeca dužna brinuti se o starim i nemoćnim roditeljima, propisi i dalje ne omogućavaju ostvarivanje prava na bolovanje za brigu o oboljelim roditeljima ili djedovima i bakama, kao što ne omogućavaju niti stjecanje statusa njegovatelja u takvim slučajevima, za što se već cijelo desetljeće neuspješno bore umirovljeničke udruge, Sindikat i Matica", poručuje naša sugovornica. Stoga, smatra ona, ne čudi da se razvio veliki biznis "lešinarenja" odnosno prijevara starijih osoba dosmrtnim i doživotnim ugovorima u zamjenu za vlasništvo stana. "U Hrvatskoj 89 posto starijih od 65 godina živi u vlastitoj nekretnini, te su stoga živi mamac za one kojima su takvi starci dostupni. Prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprava samo u 2022. je pred sudovima sklopljen 1231 ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, dok je prema podacima Hrvatske javnobilježničke komore u 2022. pred javnim bilježnicima sklopljeno 1604 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i 4855 ugovora o doživotnom uzdržavanju, dakle ukupno 7690 ugovora o uzdržavanju. Lijepa brojka na godišnjoj razini, a mnogi od tih starica i staraca završe zanemareni, prevareni, a neki i na cesti. Kazni za sada zapravo i nema", pojašnjava Jasna A. Petrović.

Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, 22,45 posto stanovnika RH u dobi je od 65 i više godina. Prosječna mirovina u veljači 2023. je iznosila 388,31 euro, što je samo 35,5 posto prosječne plaće iz siječnja koja je bila 1094 eura. Prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u Hrvatskoj djeluje 686 pružatelja usluge smještaja za starije osobe koji raspolažu smještajnim kapacitetima za 29.624 korisnika. Većina je korisnika u domove smještena ugovorom, a tek manji dio rješenjem centara za socijalnu skrb.

Predsjednica SUH-a podsjeća da je u veljači 2022. donesen Zakon o socijalnoj skrbi (ZSS), koji ne predviđa obiteljske domove kao oblik pružanja usluge smještaja. "Novi ZSS spominje ih u prijelaznim i završnim odredbama gdje se navodi da obiteljski domovi osnovani prema odredbama ranije važećeg zakona nastavljaju pružati socijalne usluge najkasnije do 31. prosinca 2026. godine, do kada bi se trebali ‘transformirati‘, odnosno uskladiti svoj organizacijski oblik s odredbama novog ZSS-a. To bi smanjilo kapacitete, legalne i ilegalne i za do deset tisuća ležaja. Hrvatska ionako ima kronični nedostatak smještajnih institucionalnih kapaciteta, te je jedva tri posto starijih osoba od 65 godina ‘pokriveno‘ mogućnošću smještaja u neki organizirani smještaj", tvrdi ona.
 

Nepravilnosti

Važno je, ističe, svakako ostaviti mogućnost postojanja privatnih i obiteljskih domova, ali uz stroge kriterije i nadzor. "Dok smo do prije koju godinu za cijelu Hrvatsku imali samo osam socijalnih inspektora, sada ih je dvadesetak, što je još uvijek premalo. Prema podacima MRMSOSP-a, tijekom 2022. provedeno je samo 345 izvanrednih inspekcijskih nadzora nad pružateljima usluge smještaja (od toga 67 nadzora nad radom obiteljskih domova na temelju prijava). Nažalost, i dalje je prisutan problem ilegalnog rada domova koji potencijalno ugrožava živote korisnika, pri čemu je MRMSOSP u nadzorima u 2022. utvrdilo da je 13 pružatelja socijalnih usluga nastavilo raditi i nakon zabrane rada. U jednom takvom domu u Zagrebačkoj županiji inspektori su u ponovljenom nadzoru zatekli nepokretne starije osobe bez hrane i vode, higijenski zapuštene i prepuštene same sebi. Vlasnica ilegalnog doma u Istri inspektorima je odbijala dati podatke o bivšim i zatečenim korisnicima te je onemogućavala nadzor, pa je on proveden uz prisutnost djelatnika MUP-a", nabraja Petrović.

Prema izvješću pučke pravobraniteljice, u spomenutim slučajevima iznimno zabrinjava upornost vlasnika domova da nastave raditi usprkos izrečenoj mjeri zabrane rada, čemu pridonosi sankcioniranje koje nema dovoljno odvraćajući učinak, ali i izostanak javno objavljenih informacija koji domovi imaju potrebnu licencu, odnosno kojima je zabranjen rad. Prema novom Zakonu o socijalnoj skrbi jedinice regionalne samouprave dužne su jednom godišnje obaviti kontrolu pružatelja socijalnih usluga kojima su ranije izdali licencu te u slučaju osnovane sumnje na nepravilnosti bez odgode obavijestiti MRMSOSP.

Predsjednica SUH-a drži kako zaduženi za socijalnu skrb samo nastoje skinuti svaku odgovornost sa svojih ramena. "U domovima su najčešće utvrđene nepravilnosti upozoravale na veći broj korisnika od broja utvrđenog licencom, nedostatke u prostornim uvjetima, a kod većine pružatelja usluge smještaja nedostaje kvalificiranog osoblja, prije svega medicinskih sestara i fizioterapeuta", konstatira. Nedostatni kapaciteti domova za dugotrajnu institucionalnu skrb i dalje utječu na nižu kvalitetu skrbi o osobama starije dobi. Nužno je žurno osmisliti novi i transparentan način vođenja lista čekanja, tvrdi i nastavlja da je ustanove dugotrajne institucionalne skrbi potrebno osnažiti i osiguravanjem dostatnog broja zaposlenika. "Velik je problem i nedostatka kapaciteta za palijativnu skrb i hospicija za dostojanstveno umiranje, pa je velik broj stacionarnih kapaciteta u ‘javnim‘ domovima iskorišten za umirališta, baš kao i najveći broj obiteljskih domova. Točno je da neki predlažu da bi zdravstveno stanje osobe trebalo biti prednost za ulazak u dom, a ne vrijeme prijave, no za takve bi trebalo raditi specijalizirane institucije i odjele palijativne skrbi i hospicije, dok bi domovi doista trebali biti - dom za starije kojima je teško skrbiti o sebi. Hrvatskoj nedostaju i socijalne inovacije, npr. gradnja blokova, interpolacije, ‘sela‘ za stanovanje starijih osoba, koje bi mogle imati zajedničke servise, usluge i centre za njegu. Nažalost, u Hrvatskoj nema takvih inicijativa", podsjeća.

Tomislav Prusina/ Glas Slavonije