Život

Psihologinja Jadranka Čavar: "U teškim vremenima je sasvim u redu ne biti dobro"

Preporuke za zaštitu mentalnog zdravlja

Autor: 035portal Datum objave: 16.03.2022. u 13:00

Psihologinja Jadranka Čavar: "U teškim vremenima je sasvim u redu ne biti dobro"

Mentalno zdravlje jednako je važan aspekt zdravog funkcioniranja kao i ono tjelesno. Kako se brinemo za tijelo, tako se moramo brinuti i za um. Protekle dvije godine svjedoci smo negativnih događanja u svijetu i kod nas, krenuvši od pandemije i potresa pa do zbivanja u Ukrajini. O tome kako zaštititi mentalno zdravlje kod djece i odraslih, kako (p)ostati pozitivan te kako uopće prepoznati da smo u disbalansu, razgovarali smo s psihologinjom Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ iz Slavonskog Broda Davorkom Čavar:

-Protekle dvije godine bile su vrlo intenzivne, a kontekst dodatno komplicira činjenica da smo i sami prošli rat i da se dobar dio ljudi koji žive na ovim prostorima i danas vrlo živo sjeća tih događaja. Osim toga, postoji i transgeneracijski prijenos obiteljskih iskustava na one koji su bili ili vrlo mladi u vrijeme rata u Hrvatskoj ili se još nisu rodili. U svakom slučaju, ranija teška iskustva otežavaju nova. Od puno ljudi sam u zadnje vrijeme čula da ih je situacija s Ukrajinom jako podsjetila na naša iskustva i da im je pojačala sjećanja, a samim time i strahove, nemir i zabrinutost. Postati pozitivan je proces koji započinje prihvaćanjem situacije u kojoj se nalazimo. U teškim vremenima je sasvim u redu ne biti dobro. Razumljivo je da smo zabrinuti, tjeskobni, da se osjećamo nesigurno, tužno, da nas situacija s Ukrajinom dodatno opterećuje jer je činjenica da je budućnost prilično neizvjesna. No, ono što bih svima savjetovala je nekoliko načina na koje si sami možemo pomoći da se osjećamo bolje. Prvi je reduciranje vijesti. Psihološka istraživanja su pokazala da je i oblik vijesti dosta važan za naše emocionalno stanje, odnosno da vijesti koje slušamo i čitamo doživljavamo blaže u odnosu na one koje gledamo. U redu je pratiti vijesti jer moramo biti uključeni u svijet oko sebe, ali je to dovoljno činiti jednom do dva puta dnevno, no nikako prije spavanja. Ljudi čak znaju reći da više ne žele gledati televiziju ili čitati novine, kako bi se na neki način sačuvali od negativnih utjecaja. No, naš mozak ima potrebu razumjeti svijet oko sebe i pripremiti se na opasnost. Stoga bi si, potpunim ignoriranjem vijesti, onda kada znamo da se nešto događa, mogli stvoriti određenu napetost. Dakle, preporuka je popratiti osnovne informacije, a nikako televizijske programe na kojima 24 sata dnevno puštaju vijesti pa ih još stave u crvene okvire i nazovu „Breaking news“. Uz to trebamo održavati i svoju dnevnu rutinu, odnosno raditi sve što nam dnevne obaveze nose. Drugi način da si pomognemo je razgovor s bližnjima. Podrška okoline se u svim stresnim situacijama pokazala izuzetno korisnom. Mi smo u prvom redu socijalna bića i važno nam je imati nekoga s kime ćemo popričati. Od velike nam je važnosti i instrumentalna podrška, odnosno praktična pomoć. Primjerice, ako netko nama blizak ima nekakav problem, uskočit ćemo mu na način da ćemo mu skuhati ručak, donijeti nešto iz trgovine, nacijepati drva i slično. Postoji i informacijska podrška, što bi značilo dobivanje i dijeljenje informacija što, gdje i kako. Recimo, ako netko ima informaciju da je gorivo u Bosni ili Mađarskoj jeftinije, zasigurno će ju prenijeti nekome u razgovoru o toj temi. To uzajamno pomaganje je ključ. Ovdje ću spomenuti i volontiranje koje je također iznimno bitna aktivnost, kako za volontere, tako i za osobe kojima se pruža određena vrsta pomoći. Nadalje, kako bi sklonili fokus s negativnog, poželjno je izdvojiti vrijeme i za nekakve svoje aktivnosti, hobije, za šetnju po prirodi, čitanje knjige, slušanje glazbe i slično. Ono što je svakako korisno i što preporučam su tehnike opuštanja, od kojih je najjednostavnija i najbitnija tehnika disanja. - govori Čavar.

- Kada smo pod stresom, tijelo nam na to ukazuje raznim simptomima, od snažnog lupanja srca, povišenog krvnog tlaka, povišene razine šećera u krvi, ubrzanog disanja ili čak prestanka disanja, nesanice, povećane mišićne napetosti itd. Ono što u tim trenucima možemo napraviti je aktivirati se kako bi potrošili nakupljenu energiju. Svakodnevna brza šetnja u trajanju od pola sata izvrstan je način za to. Osim fizičkih senzacija, prepoznajemo i psihološke reakcije koje nam dolaze na emocionalnoj razini, poput straha, brige, ljutnje, potištenosti, bespomoćnosti, apatije i sl. U ovakvim situacijama također su zastupljene i misaone reakcije, što znači da ćemo se pod stresom teže koncentrirati, lošije rasuđivati i bit ćemo skloni ponavljajućim mislima- 'što će biti?', 'kako će biti?', 'što s nama?', 'hoće li se rat proširiti?', 'što je s bespilotnom letjelicom?' itd. Zadnja kategorija su reakcije u ponašanju, a manifestirat će se razdražljivošću, vikanjem ili povlačenjem, bezvoljnošću, nemirom, unosom povećanih količina alkohola, unosom povećanih ili smanjenih količina hrane, predugim ili prekratkim snom. Ako imate problema sa spavanjem, svakako popodne izbjegavajte kofein, a navečer u krevetu dugo tipkanje po mobitelu ili gledanje televizije.- pojašnjava psihologinja Čavar.

Dakako, zanimalo nas je i koje su taktike za oslobađanje od stresa.

- Dakle, napravite sve što možete da biste se osjećali bolje, sigurnije, mirnije. Ako vas jako brine da bi se u Hrvatskoj moglo nešto ozbiljnije događati i ako mislite da biste si pripremom neke manje zalihe hrane i potrepština otklonili nervozu i stres, slobodno to i napravite. Dakako, ne treba pretjerivati. Cilj nam je opustiti se. No, ako ste isprobali sve navedene metode za to, a i dalje se osjećate potpuno obuzeti brigom i tjeskobom, stalno vrtite misli ili su vam krenula sjećanja na naš rat, u redu je potražiti stručnu pomoć.

Posebno ranjiva skupina su djeca, kojima je prilagodba također potrebna.

-Što se tiče djece, ona osjete kada su im roditelji pod stresom, zbog čega je važno da odrasli osvijeste kako se osjećaju te da, ako nisu dobro, nađu načina da to postanu. S djecom ćemo razgovarati prema njihovoj dobi. Najmlađe ne trebamo opterećivati teškim temama, a i pitanje je koliko bi ih shvatili. Adolescenti, s druge strane, imaju potrebu moralnog rasuđivanja i procjenjivanja situacija, apstraktnog mišljenja, razumijevanja empatije itd. Ono što nikada ne treba raditi je preplavljivati ih i forsirati da pričaju o onome što njih možda i ne zanima, već im reći da smo tu za njih ako žele razgovarati i biti iskreni po pitanju svojih osjećaja.- zaključuje Čavar.

Više informacija o ovoj, ali i drugim temama iz područja psihologije možete naći na stranicama „kako si?“ ( https://www.facebook.com/kakosi.hr/ ), „Šiza kriza“ ( https://www.facebook.com/sizakriza/ ), „PsiHelp“ ( https://www.psihelp.hr/ ), „Psihološki prostor“ ( https://psiholoski-prostor.org/ ) i mnogim drugim.