Hilda Heller – mlada Brođanka s velikim atletskim uspjesima kojoj je uzor Blanka Vlašić

Hilda Heller odrasla je u Slavonskom Brodu u kojem je završila osnovnu i srednju školu za arhitektonskog tehničara. Tijekom osnovne škole, znala je da se želi baviti arhitekturom, te je kao odlična učenica pogotovo pokazala interes tijekom prvog razreda srednje škole. Nažalost, u Hrvatskoj nije uspjela upisati arhitekturu, iako je bila četvrta ispod crte. Iako se nije uspjela upisati na željeni fakultet, rezultat ispod crte također joj je pokazao koliko je uspješna u tome čime se želi baviti. Veli da su joj se ta vrata zatvorila, ali da su joj se otvorila druga, ona u zemlji Danskoj. Prijavila se fakultet, na koji se odmah upisala i krenula studirati željenu joj arhitekturu. Osim crtanja, svira i klavir. Naime, pohađala je i glazbenu školu. No, njezini najveći uspjesi su oni sportske prirode. Kao malena djevojčica htjela je skakati u vis i fascinirala ju je naša svjetski poznata Blanka Vlašić. Iako je poput nje htjela skakati u vis, naš grad nije imao uvjete za takvo treniranje. Hilda se tada okrenula trčanju i otkrila svoj veliki sportski talent.

Najveći sportski uspjeh ostvarila je već u 14 godini, godinu dana nakon što se počela baviti atletikom. Uspjeh je bio taj da je nastupila za reprezentaciju. Postala je seniorska prvakinja Hrvatske na 800 m.

Kako živi i studira u Danskoj, trenira u najvećem Atletskom klubu u Kopenhagenu „Sparta“. Čim se doselila počela je trenirati, trčati i te godine osvojila broncu na 800 m, a vikend koji je ostavila iza sebe, osvojila je srebro na 400 m. Život u Danskoj joj je proširio vidike. Iako svoju Hrvatsku neizmjerno voli, ne sviđa joj se što se osjeti jal na svakom koraku. No, u Danskoj se uistinu uvjerila da je to zemlja u kojoj žive najsretniji ljudi na svijetu. Nije ih briga što drugi misle, nitko nikoga ne sudi. U Danskoj može biti ono što jest i to ju čini još sretnijom. Ističe kako su Danci odgojeni da nikada neće pomisliti da su pojedinci u društvu bolji od drugih. Kod njih su svi jednaki. Na ulicama Kopenhagena ne može se vidjeti tko je imućniji, a tko ne. Imućniji ljudi voze bicikle, a ne skupe aute, a hvalisanje se smatra nepristojnim. Sviđa joj se onaj dio danske kulture naziva „hygge“, što predstavlja vještinu pronalaženja radosti i zadovoljstva u malim stvarima. To je po njoj najveća posebnost Danaca. Upravo zbog svih tih stvari, Hilda se savršeno uklopila u njihovu kulturu, jer i ona je osoba koja nadasve cijeni male svakodnevne stvari. Nije bitno tko kome pomaže, već je bitno da se pomaže. To ju čini ispunjenom i time još više raste kao osoba.

Nažalost, nema namjeru vratiti se u Lijepu našu. Veli da za nju u Hrvatskoj nema budućnosti. Naravno, mnogo joj nedostaje njezina obitelj i prijatelji, ali mora misliti na sebe. Koliko god da bila daleko, uvijek ih nosi u srcu. Ponosna je kada vidi svoju zastavu ili čuje svoj jezik. Također, ponosna je kada osvoji odličje, pa ju pitaju od kuda dolazi.

Uspjeha je u svom životu itekako nanizala. U početku kao katedkinja. Najbolja na 600 m. Prešavši u juniore, te discpline nije bilo, tako je počela trčati na 800 m. Prije tri mjeseca, prebacila se na disciplinu trčanja na 400 m. Novi trener vidio je u njoj veliki potencijal. Time je razvila još veću ljubav prema trčanju. Ljubav je urodila srebrom prošli vikend. Svojim primjerom želi poručiti svima da ne odustaju. Hilda je i sama proživjela jednu veću ozljedu zgloba. Tada je odustala od trčanja i mislila kako se nikada više neće vratiti trkačkim stazama. Doživjela je nesreću prije tri mjeseca kada je pala na glavu, doživjela potres mozga i slomila nos. No, takvi događaji samo su je još više ojačali i doveli je do najbolje kondicije ikad.

Ovo je savršeni primjer da ništa nije trulo u državi Danskoj, već da energija sreće iz ljudi izvlači njihov najveći potencijal koji ih dovodi do odličnih rezulata.