Margareta Sedlarević četiri godine nakon velike tragedije koja je potresla Slavonski Brod

Uskoro će biti četiri godine od tragičnog dana koji je potresao Slavonski Brod, kada su 25. travnja, 2013. nastradale tri djevojke Ivona Srećković, Anamarija Sabljak i Margareta Sedlarević na koje je automobilom naletio Deni Župan.  Ivona je nažalost preminula od zadobivenih ozljeda, a Anamarija i Margareta svakodnevno se suočavaju s invaliditetom, težinom i traumama koje su ostale kao posljedica teške prometne nesreće.

Razgovarali smo s Margaretom, danas već punoljetnom djevojkom od svojih devetnaest godina. Javnosti je već poznato kako je Margareti amputiran dio desne noge, te lijevo stopalo i gležanj. No, ono čime šira javnost već duže vremena nije upoznata je kako Margareta i njezina udomiteljska obitelj žive četiri godine poslije tog tragičnog događaja. Margareta i dalje živi u udomiteljskoj obitelji Dobrić u kojoj je od svoje treće godine života. Završila je srednju školu i vrlo je zahvalna svim svojim profesorima, jer su imali sluha i razumijevanja za sve ono kroz što je nakon nesreće prolazila. Fizički se dosta oporavila. Naravno, postoje bolji dani, postoje i oni lošiji dani. Oni bolji dani znače da može tijekom njega dva sata neometano hodati s protezama, a onda su tu i oni dani kada bol u nogama je prevelika i Margareta mora ležati kako bi se oporavila. Proteze su te koje se moraju neprekidno održavati, popravljati, namještati i prilagođavati njezinim nogama kako bi joj bilo što ugodnije hodati. Proteze su za sada financirane od strane HZZO-a. Ipak, postoji dio koji se svake godine mora mijenjati i koji joj više nije besplatno dostupan. To je lajner kojem je cijena 2000 kuna. Novac za ovaj nimalo jeftin lajner samo je djelić onoga što godišnje ova obitelj mora izdvojiti za Margaretino zdravlje. Njezino liječenje bit će doživotno i potreban je konstantan napor i rad kako ne bi došlo do novih pogoršanja. Ona još uvijek fizički raste i razvija se, tako da potreba za novim protezama će biti još uvijek prisutna radi prilagođavanja njezinim nogama.

Ono što nas je također zanimalo što je s Margaretinim statusom u udomiteljskoj obitelji, sada, otkako je punoljetna. Udomiteljica Ana Dobrić rekla nam je da je Centar za socijalnu skrb nakon Margaretine punoljetnosti odobrio još godinu dana pravo ostanka u udomiteljskoj obitelji. Tih godinu dana je vrijeme prilagodbe. Što će se dogoditi nakon tih godinu dana, oni ne znaju. Pokušavaju svaki dan živjeti u trenutku, korak po korak. Inače, Margareta ima pravo na državnu skrb do svoje 21. godine života. Ono što Margareta nema je mogućnost da do svoje 21. godine živi u nekoj drugoj ustanovi koja bi bila prilagođena za osobe njezinog uzrasta, navodi nam udomiteljica Dobrić. Navodi dalje kako su joj u Centru rekli da će od ministarstva tražiti da joj se odobri da do svoje 21. godine nastavi živjeti kod njih. Ako ministarstvo i odobri taj zahtjev da Margareta ostane u udomiteljskoj obitelji, ona će nakon navršene 21. godine izgubiti sva udomiteljska prava. To će njoj još više otežati život, jer neće imati dovoljno financijskih sredstava kako bi se mogla skrbiti sama za sebe. Iako je dobila odštetu, ono kada se rasporedi na njezin cijeli životni vijek neće biti dovoljno za otežaniji način života kojim Margareta živi. Njezin invaliditet umanjuje njezinu radnu sposobnost, a time se umanjuju i prilike za pronalaskom posla. Raspodjelom novca od odštete, Margareti će ostati oko 1200 kn do njezinih šezdesetih godina života. Opet, to je izrazito malen iznos s obzirom na sve njezine fizičke potrebe (liječenje u Zagrebu, lajner kojem je godišnja cijena 2000 kn), a kvaliteta života općenito bi bila itekako manjkava.

Osim fizičkog stanja, razgovarali smo s Margaretom i o njezinom unutarnjem svijetu i emotivnom nošenju s takvom velikom traumom. Rekla nam je da svaki dan je borba. I puno se toga dogodilo što još mora procesuirati unutar sebe. Redovito odlazi na psihoterapiju koja joj pomaže suočiti se s boli kroz koju svakodnevno prolazi. Bilo je trenutaka kada se povukla u svoju sobu, sa svojim mislima i patnjom. Bilo je razdoblja kada je postavlja pitanja zašto se njoj to dogodilo. Nabrajala bi sve bolne situacije počevši od djetinjstva do danas. Pitala se nije li dovoljno trpjela i prije nesreće, čemu sada još i ova bol. Zašto je ona izabrana za toliko trpljenje. Svjesna je da joj odgovor ne može nitko dati i da je ona ta koja sve to mora prihvatiti. Iako je prošla kroz situaciju koju najbolje mogu razumjeti oni koji su i sami kroz nju prošli, hrabro poručuje drugima da se bore i da se ne predaju. Radost je pronašla u čitanju knjiga i fotografiranju. Njezinu sobu krase velike police koje su ispunjene velikim brojem knjiga. Fotografiranjem se bavi amaterski i voli fotoaparatom zabilježiti svaki lijepi detalj na kojeg naiđe. Ovim putem pozvali bismo fotostudije Slavonskog Broda koji su voljni, barem na nekoliko sati zaposliti Margaretu, i tako dati joj priliku da čini i radi ono što ju uistinu veseli. Možda uvesti ju i naučiti kako se izrađuju fotografije. Bio bi to jedan od način koji bi ju integrirao i u poslovni svijet i omogućio joj skromnu naknadu. Nešto što je ovoj mladoj i hrabroj djevojci itekako potrebno.

Tijekom ovih godina, prijatelji, rodbina, znanci, pa i nepoznati ljudi uvelike su financijski pomogli. Tim sredstvima obitelj Dobrić je adaptirala svoj dom za Margaretu i njezine potrebe. No, tim sredstvima bilo im je lakše i psihički se nositi s cjelokupnom situacijom. Obitelj Dobrić se i ovim putem još jednom zahvaljuje za sve ono što su ljudi velikog srca učinili za njih.

Nakon razgovora s Margaretom i njezinom obitelji, ponovno smo se podsjetili kako ova priča nema kraja i kako su njihove borbe svakodnevne. Stoga, ovim putem ponovno pozivamo naše građane, naš grad, našu županiju da pomognu Margareti i njezinoj obitelji, te uvelike olakšaju njezin daljnji život. Ovakve priče nikako ne smiju pasti u zaborav. Dužnost je na svima nama. 

Autor: Tajana Ćosić