Život

Heroina iz Slobodnice održala obećanje dano u bolničkoj sobi

Autor: 035portal Datum objave: 08.05.2026. u 10:00

U prozirnoj vrećici pažljivo je spremljena duga smeđa pletenica. Pokraj nje rukom napisano pismo ukrašeno ljubičastim srcima i nekoliko jednostavnih rečenica koje najbolje objašnjavaju zašto je jedna djevojčica godinama puštala kosu samo kako bi je jednog dana mogla odrezati.

– Danas sam poslala svoju kosu da pomognem djeci koja su bila bolesna kao i ja… – napisala je.

Autorica pisma je Nikolija Blatančić iz Slobodnice, učenica Osnovne škole „Sibinjskih žrtava“, koja je svoju kosu donirala udruzi Krijesnica za izradu perika djeci oboljeloj od malignih bolesti. No iza same donacije krije se priča koja počinje mnogo ranije – na odjelu dječje onkologije, gdje je i sama završila kao četverogodišnja djevojčica.

Sve se dogodilo neposredno prije obiteljskog odlaska na more. Kupaći kostimi i kovčezi već su bili spremni kada su roditelji tijekom doručka primijetili neobičnu izbočinu na njezinu trbuhu. Odlazak liječniku trebao je biti tek kratka provjera prije puta. Već sljedećeg jutra obitelj je bila na putu prema Zagrebu, a umjesto ljetovanja uslijedili su bolnički hodnici, pregledi i početak liječenja.

– Mislila je da sam joj slagala da idemo na more – prisjetila se njezina majka Nikolina u priopćenju koje je objavila udruga Krijesnica.

Dolazak na dječju onkologiju bio je šok za djevojčicu koja tada još nije razumjela što znači dijagnoza ni zašto se nalazi ondje. Oko nje djeca bez kose, blijeda od terapija, infuzije i zabrinuti roditelji.

– Počela je vrištati i govoriti: „Mama, zašto sam ja ovdje? Ja nisam kao oni.“ – prisjetila se majka.

Tek nakon nekoliko ciklusa kemoterapije Nikolija je počela osjećati posljedice liječenja. Umor je postajao sve jači, a kosa je ostajala na četki kojom ju je majka svake večeri češljala.

Upravo joj je gubitak kose, govori majka, najteže pao.

Jedne večeri pitala je hoće li i ona ostati bez kose kao druga djeca na odjelu. Tada su zajedno odlučile napraviti pletenicu i same je odrezati prije nego što kosa počne otpadati. Nakon toga Nikolija je nosila ružičasti svileni rubac koji je tijekom liječenja postao dio njezine svakodnevice.

U tim danima na odjel je stigla još jedna djevojčica njezine dobi, s dugom kosom kakvu je i sama donedavno imala. Tada je prvi put izgovorila rečenicu koju kasnije nije zaboravila.

– Rekla mi je da će jednog dana donirati kosu za izradu perike drugom djetetu jer želi da uvijek postoje perike spremne za djevojčice poput njih – govori majka.

I doista, nije zaboravila.

Nakon završetka liječenja puštala je kosu godinama, čekajući da bude dovoljno duga za donaciju. Prošlog tjedna konačno je sjela u frizerski stolac i bez premišljanja odrezala više od 40 centimetara kose koje je potom poslala udruzi Krijesnica. Riječ je o udruzi koja već više od 25 godina pruža pomoć djeci oboljeloj od malignih bolesti i njihovim obiteljima – od psihološke podrške i smještaja tijekom liječenja do organizacije izrade perika za djecu koja zbog terapija ostanu bez kose. Majka priznaje kako je u trenutku šišanja mislila da bi se Nikolija mogla predomisliti.

– Kad je frizerka odrezala pletenicu, meni su odmah krenule suze jer sam se prisjetila svega što smo prošle. A ona se samo okrenula prema meni i rekla: „Mama, uspjela sam.“ – ispričala je Nikolina.

Nikolija vrlo dobro zna koliko djeci tijekom liječenja znači izgledati „kao svi drugi“. Njezina majka prisjetila se kako su djeca u parku ponekad zazirala od nje, dok su odrasli često postavljali neugodna pitanja ili dugo promatrali djevojčicu s maramom na glavi. Upravo zato jedna perika djeci koja prolaze liječenje često znači puno više od samog estetskog dodatka – ona im olakšava povratak među vršnjake i svakodnevici.

Dok se mnogi teško odriču i onoga što im nije potrebno, jedna djevojčica iz Slobodnice godinama je čuvala svoju kosu kako bi ispunila obećanje dano u bolničkoj sobi- i na kraju ga i održala.