Hrvatska danas obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. To je datum koji više ne treba objašnjenje – dovoljno je reći 18. studenoga i svima je jasno što znači. Umjesto velikih riječi i simbolike, ovaj dan obilježava jednostavna činjenica da se država zaustavlja i da tisuće ljudi dolaze u Vukovar, ne radi protokola, nego zbog obveze prema prošlosti.
Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991. i trajala do današnjeg dana prije trideset i četiri godine. Taj je period ostavio brojke koje i danas nose težinu: 1.624 poginule osobe, više od 2.500 ranjenih, oko 22.000 prognanih građana, sedam tisuća ljudi odvedenih u logore. Još uvijek se traga za stotinama nestalih. Istoga dana kada je Vukovar pao, u Škabrnji je počinjen zločin nad civilima. Ubijena su 43 stanovnika sela, a Škabrnja je poslije minirana i uništena do mjere da je i godinama kasnije odnosila živote.
Ovogodišnji službeni program u Vukovaru započinje u 10 sati u dvorištu Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro“. Nakon uvodnog obraćanja, sudionici se formiraju u Kolonu sjećanja i kreću prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Kolonu ove godine predvode braniteljice Vukovara, zajedno s obiteljima poginulih, ubijenih i nestalih. Put od bolnice do groblja, onaj isti kojim se hoda godinama, i ove će godine biti ispunjen ljudima iz cijele zemlje. Dolazak na groblje predviđen je oko 12.45, gdje se polažu vijenci, nakon čega u 13 sati počinje misa za sve žrtve Domovinskog rata.
Zbog velikog broja sudionika uvedena je posebna regulacija prometa. Organizirane skupine autobusima moraju iskrcati putnike do 9 sati na kružnom toku Priljevo – Županijska – Gundulićeva, u blizini bolnice, a potom se autobusi preusmjeravaju na parkirališta u gospodarskoj zoni, u Vučedolu, u luci te kod autobusnog kolodvora. Nakon završetka programa na groblju, sudionici se mogu pješice vratiti prema užem središtu grada ili svojim autobusima, dok se promet prema centru otvara tek nakon 16 sati.
Iako se svake godine ponavlja isti ritual, on nikada nije samo ritual. U kolonu dolaze oni koji su izgubili članove obitelji, oni koji su preživjeli opsadu i logore, ali i ljudi koji su rođeni godinama nakon rata. Svi oni hodaju istom trasom, u tišini koja govori dovoljno. Vukovar i Škabrnja ostaju mjesta na kojima se Hrvatska svake godine podsjeti koliko je visoka bila cijena njezine slobode.
Neka im je vječna slava i hvala.
.jpeg)