Fanikin križ

 Idući u milovidno Brodsko Vinogorje, u svoje brižno njegovane vinograde i nasade i omiljeno izletište da se svježine nauživaju, stari su Brođani prelazili ćupriju "Fricovku" na koritu stare Glogovice, a zatim na raskrižju skretali desno, jer ravno je vodio put u Brodski Varoš. Idući putem desno, na sjever prema "Brdu", na mjestu gdje se put opet sasvim približava koritu stare Glogovice, a vis-a-vis od tog mjesta nalazile su se zgrade "Brlićevog majura", pustare. Na ulazu u ovaj veliki posjed, u nekadašnjem voćnjaku, podignut je prije 120 godina križ. On tu (Vinogradska ulica) i danas stoji. Kažu mu Fanikin križ".

Na stupu zidanom od cigle, bijeli se kameni križ, a na njegovom horizontalnom dijelu je natpis na latinskom: Ora et labora (Moli i radi). Na stupu križa, okrenuta prema jugu, uzidana je kamena ploča danas s nečitljivim natpisom, ali prema jednoj od fotografija iz tridesetih godina, tekst se može pročitati i on glasi:

Bože blagoslovi

Fankin sad

obitelji

Brlić

1878

 Ovaj križ podigao je Ignjat Brlić - mlađi (1834.-1892.). a Fanika, o kojoj tekst ploče govori, je njegova žena Franciska (Fanika) rođena Daubachy. Križ se svojevremeno nalazio, na njihovom imanju zvanom "Brlićev amjur" ili "Fankin sad", koji je obuhvaćao 41 jutro oranica. Tu su bile gospodarske zgrade, a sam je križ tada bio beđu jabukama, kruškama i drugim voćkama, koje je i Fanika svojom rukom zasadila ("Fanikin sad"). Brlićev majur, pustaru počeo je stvarati Andrija Torkvat Brlić (1826.-1868.) brat Ignjata, kupujući dobru, plodnu zemlju od Varošana. 

Andrija Torkvat bio je prvi Fanikin muž, a ona se četiri godine nakon njegove smrti udala za njegovog mlađeg brata Ignjata. Fanika je s Andrijom imala troje djece. Fanika Daubachy umrla je u dobi od svega 50 godina.

"Nesretna ova ljepotica, slikarica, s kosom tako crnom da se prelijevala u plavo i njezin natprosječno nadareni, temperamentni suprug, gotovi su likovi ove naše svojevrsne "Forsyte" sage, u kojoj je Ignjat mlađitip Saomsa", piše prof. Neda Brlić.

"Brlićev majur" naslijedio je mlađi Fankin sin Dobroslav pa njegov sin Vatroslav - Cico Brlić, a godine 1949. komunističke su vlasti i zadnji ostatak majura oduzele u korist "Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije" kao što su to učinile već i godine 1956. i 1957.