Odmorište ili postapokaliptična kulisa? Pogledajte Migalovce danas

Ponukani nedavnim tekstom objavljenim na portalu SBPozitivno, odlučili smo se osvrnuti na sudbinu nekadašnjeg ponosa Slavonskog Broda – Sportsko-rekreacijskog centra Migalovci. Mjesto koje je nekoć bilo sinonim za radničku brigu, sport, obiteljski odmor i socijalno zajedništvo, danas je simbol zaborava, zapuštenosti i propuštenih prilika.

Od ponosa radničke klase do zaboravljene džungle

Otvoren 7. kolovoza 1981. godine, povodom proslave 60. godišnjice tvornice "Đuro Đaković", Migalovci su zamišljeni kao oaza odmora i zdravlja za brodske radnike i njihove obitelji. Projektiran od strane OSIZ-a – Odbora za socijalno i investicijsko zbrinjavanje zaposlenika – ovaj kompleks prostirao se na više od 130 tisuća kvadrata.

Na tom prostoru nalazili su se: olimpijski i dječji bazen, više sportskih terena (nogomet, rukomet, košarka, tenis, stolni tenis), igrališta, parkirališta i restoran. Sve je bilo dostupno besplatno, jer se u to doba vjerovalo da radniku, osim plaće, pripada i pravo na odmor, rekreaciju i kvalitetno slobodno vrijeme.

Danas – Migalovci su zeleni spomenik propusta

Četrdesetak godina kasnije, Migalovci su neprepoznatljivi. I dok Brođani još uvijek prepričavaju anegdote i uspomene s tog mjesta, stvarnost ih brutalno prizemljuje: bazeni su zarasli, tereni ne postoje, a priroda uzima svoje.

Kao što je primijećeno u tekstu portala SBPozitivno, do Migalovaca se danas stiže kroz visoku travu, a pogled otkriva devastaciju i odsustvo bilo kakvog ljudskog traga. Nema više smijeha, mirisa klora, ni zvukova loptanja – samo tišina i gusti korov.

Što je moglo biti?

Malo je Brođana koji se nisu barem jednom okupali u Migalovcima, igrali nogomet ili roštiljali uz obitelj. I zato pitanje “što je moglo biti?” više nije samo retoričko.

Zašto ondje nije niknuo dom za starije osobe – prijeko potreban u županiji koja stari iz godine u godinu? Ili centar za palijativnu skrb, miran prostor u zelenilu za dostojanstven kraj života? Zašto ne kampus, sveučilišni centar ili studentski dom? Slavonski Brod odavno traži akademsku revitalizaciju – a Migalovci su imali prostor, infrastrukturu i povijest zajedništva.

U vremenu kada nedostaje zelenih površina i prostora za sadržaje od javnog značaja – Migalovci su bili gotova, infrastrukturom bogata prilika. I ostali su neiskorištena sjena samih sebe.

Zaboravljeno što je već postojalo

Danas, kada se govori o revitalizaciji javnih prostora, često se zaboravljaju konkretna mjesta koja su već postojala i služila svrsi. Migalovci su bili točno to: funkcionalni, veliki, omiljeni. Njihova propast nije samo arhitektonska ili hortikulturna – to je simbolički poraz ideje da ono što je bilo dobro za sve, ne vrijedi ako nije u privatnom vlasništvu.

A na terenu više nema ni bazena, ni mreža, ni reketa. Samo tišina. I poneki posjetitelj koji dođe pogledati što je ostalo od djetinjstva – pa ode potišten.

Privatizacija bez plana

Zemljište nekadašnjeg kompleksa danas je u privatnom vlasništvu. Godinama se govorilo o potencijalnom gradskom otkupu, obnovi ili prenamjeni. No ništa se nije dogodilo. Vlasništvo je ostalo zatvoreno za javni interes, a kompleks prepušten propadanju.

Migalovci nisu propali zbog vremena. Nisu ih uništile prirodne nepogode. Uništila ih je šutnja. Nedostatak političke volje. Nevidljiva ruka privatizacije koja ne zna čuvati – samo prepuštati.

Migalovci su otišli tiho. Ne zbog loše ideje, ne zbog starosti, već jer su prepušteni zaboravu. I zato je važno pisati, govoriti i podsjećati – jer ako već ne možemo vratiti ono što je bilo, možemo spriječiti da isto zadesi ono što još imamo. Video zatečenog stanja pogledajte OVDJE.

Fotografije: arhiva i snimke s terena/ SBPozitivno