Mitovi i istine o Valentinovu

Danas je Valentinovo- mješavina crvenih srca, bombonijera, ruža i kičastih sličica barokno-bucmastih amora, odnosno Kupida s holivudski velikim očima tijekom napada strelicom ljubavi, što je poprilično udaljeno od emocija ljubavi. Ali kako je sve počelo?

LUPETATI je hrvatski izraz? A LUSTRACIJA (ne provedena u Hrvatskoj) IMA LATINSKI KORIJEN?!

U veljači (Februari – mjesec boga Fauna) tijekom mesopusta (maškara, fašnika) kreču hodanje likova-nakaza s kozjom i jarećom kožom koje ispred sebe goni vukoliki udarač kandžijom, a često su popraćene s lupom i klepetaljkama kojim protjeruju zimu i zazivaju plodnost i zdravlje. Je li to porijeklo izraza „lupetati“? I koja je veza s današnjim „danom zaljubljenih“. Tek napomena, ime Valentin među Hrvatima se izgovara kao Zdravko, a riječ fašnik dolazi od latinskog izraza za dane Fauna!

Lupus je latinski naziv za vuka, vjerojatno nastao kao onomatopeja zavijanja ....Luperkalije su pak bile (latinski lupum arcere odvraćati vuka), rimska svetkovina u čast boga Fauna koji se nazivao i Lupercus. Bio je rimski prijevod grčkog boga Pana. Svetkovina se održavala 15. veljače u špilji Luperkalu na brežuljku Palatinu (Rim) gdje je, po predaji, vučica Marta podojila Romula i Rema, a „svećenički zbor“ Luperka-ća; predvodio ju je s ciljem „zaštite“ stada od vukova; Poslije klanja žrtve-prinosnice i pripadajuće žderopijačine tj. posvećene gozbe, svećenici bi, ogrnuti jarećom kožom, obilazili oko Palatina i remenjem izrezanim od kože žrtvovana jarca udarali prolaznike u obredu čišćenja – odatle pojam „lustracija“. Žene su se namjerno podmetale simboličnim „udarcima“ jer se vjerovalo kako ih čini plodnima, dakle sposobnima za najvažniju bračnu dužnost. Tek napomena, dok je sviježa a nije štavljena koža jarca je više simbolično nego opasno sredstvo. Svetkovni su dakle u veljači bile posvećene Faunu, ali i utemeljiteljima Rima, Romulu i Remu koje je odgojila vučica (lupa Martia – Marsova vučica) . Luperkalije su, zapravo, preživjele početni uspon kršćanstva, sve dok papa Gelazije (pred kraj 5. stoljeća) nije lupio kontru i proglasio 14. veljače danom svetog Valentina, a rimski vjerski praznik nekršćanskim. Tada su se dva blagdana spojila u jedan. Blagdan Luperkalija i smrt Svetog Valentina (Zdravka).

Postoji i dvojba, bijaše li jedan ili više svećenika pod imenom Valentin u približno istom prostoru od Umbrije do Rima, jer danas se smatra kako je Sveti Valentin rođen oko 175. n. ere te je bio prvi biskup u gradu Terni, tri dana hodanje sjeverno od Rima; ako je umro oko 269. to ga čini izrazito blagoslovljenim dugim životom do smaknuća jer je 94. godine iznimno dugačak životni vijek za antičko doba... starost je tada kretala u kasnim tridesetima, četrdesete baš i nisu bile u fokusu očekivanja. Ili su se pak spojili događaji dvojice imenjaka u istom poslanju?! Tijelo sv. Valentina (skupa s glavom) čuva se u njegovoj bazilici u Terniju, a relikvija lubanje sv. Valentina se čuva u Rimu..

Tek 14. veljače jedan svećenik Valentino je izgleda otkriven. Zbog nepoštivanja zakona odrubljena mu je glava, a nakon smrti narod ga je prihvatio kao sveca. „Zločin“ je bio uobičajen za kršćane tog vremena, osim pripovijedanja vjere, sklapao je i brakove te poticao ljubav, slogu i zajedništvo između ljubavnih parova. Brakovi su bili izričito zabranjeni vojnicima jer su odlazili u podugačka taborovanja na limese (granice) carstva te bi ih vezivanje uz žene u dalekim urbanus-ima (lat. Urbus - grad) dekoncentriralo od ratovanja i čuvanja carstva... Rim je želio ex-vojnike nakon odlaska u mirovinu zadržati u pokornim pokrajinama dajući im čestice zemlje i tamo ih vezivati uz lokalne puce...

Iako su careve naredbe bile jednake za sve stanovnike, svećenik Valentino se oglušio na careve zapovjedi te je zaljubljenim vojnicima i urbanima pucama odlučio sklapati brakove po njihovoj željeli. To ga je koštalo glave, ali i donijelo glas svetosti te povezalo s zaljubljenim parovima.

Povijesne klimatske varijacije i utjecaj na ljude i ljubav

Unatoč tome, 14. veljače tek se kasnije počeo povezivati s ljubavlju. Tijekom srednjeg vijeka, u Francuskoj i Engleskoj vjerovalo se kako je to početak sezone parenja ptica, što je zapravo bilo najveći poticaj za pretvorbu Valentinova u dan za romantike. Zbog klimatskih oscilacija tada se parenje s ožujka i travnja pomaklo nešto naprijed ... tek legenda je stvorena. Prvi koji je obilježio Valentinovo kao romantični blagdan, bio je engleski pjesnik Geoffrey Chaucer. On je, dakle, spomenuo Valentinovo u svojoj pjesmi ‘Parliament of Foules’ davne 1375. godine, nakon čega su se polako počele pojavljivati ljubavne čestitke. Svakako je zanimljiva i prva poznata čestitka za Valentinovo iz 1415. godine. Nju je svojoj ženi poslao Charles, vojvoda od Orleansa, dok je bio zatočen u Londonskom tornju nakon zarobljavanja u bitci kod Agincourta. Više tugaljivo nego romantično, ali dogodilo se...

U mnogim komunističkim državama tom se prazniku izbrisala pozadina socijalnog inženjeringa te je uz ideološku osnovu postao i prilika muškarcima za iskazivanje ljubavi prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni pandan Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama. Zanimljivo, komunistima je daleko više smetao "Muttertag" (Dan majki) nego samo spominjanje sv. Valentina?! Glede kad se uzme u obzir ljevičarsko nastojanje na uništenju braka kao svete zajednice muškarca i žene te potiranje obitelji kroz zapošljavanje žena i „državnu“ skrb o djeci to je i logično!

Na zapadu se tzv. Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, zbog agresivnog feminizma „sufražetkinja“ i komunizma. Majčin dan se kao blagdan u čast majki i majčinstva obilježava u tim zemljama svake druge nedjelje u svibnju.

Na ovim prostorima i u drugim zemljama pod komunističkom okupacijom, Valentinovo je sustavno prešućivano, a kulturološki se vraća tek u drugoj polovici 80-ih. Boljševički „praznik žena“ promoviran je i kao dan kada se simpatijama poklanja cvijeće. Sv. Valentin obilježavao se s oltara uz podsjećanje na njegov djelovanje u teškim vremenima ali praznik nije izlazio iz okvira Crkve u Hrvata. Komercijalizirana verzija s kičem srca i sličicama amura/kupida došla je s VHS kasetama zapadnih filmova.... Usput podsjećanje, Kupid (latinski Cupido) je bog erotske ljubavi, požude i ljepote. Povezan je sa grčkim bogom Erosom i hinduističkim Kamom. Drugi mu je naziv Amor. Kupidon u biti i znači "požuda", a Amor "ljubav". Kad se pojavljuju u množini predstavljaju apstraktna bića konzumerističke požude i dobivaju malo početno slovo – trebali bi predstavljati nekakvu mini verziju anđela ljubavi. Crkva naravno nikad nije promovirala požudu izvan sakramenta braka.

Kojih li vremena, kojih li običaja!? Poganski običaji posvećeni Faunu i vučici Marti s elementima plodnosti preklopljeni su sa sebedajnim djelovanjem sv. Valentina te potom ružno komercijalizirani u zapadnoj civilizaciji napuštajući osjećajnost i ljubav. U zemljama pod komunističkom okupacijom praznik ljubavi pokušali su pak poništit veličanjem ekstremizma koji je žene koristio kao oružje socijalnog inženjeringa sustavno prešućujući ono što su žene postigle mirnim putem. Uz enormne resurse utrošene na promidžbu (anti)ženstvenosti i potiskivanje ljubavi nisu uspjeli.

Nemojte razmišljati o svemu ovome, nemojte kupovati preskupe poklone i ne nasjedajte „woke“ prodaji magle. Ovih dana za blisku Vam osobu potražite ljubav u srcu kao najveći mogući dar! I uživajte u fašniku!!!

Zoran Grgić