SMOTRA STARIH OBIČAJA: Vidit će se na svetog Iliju, koja cura ima džuvegiju!

 Drevne, ali ipak nezaboravljene običaje kada su u Velikoj Kopanici o Ilinju svekrve svojim budućim snahama kupovale licitarska srca ili medenjake te im na taj način iskazivale dobrodošlicu i navješćivale da će se im sinovi naredne jeseni ženiti – oživjeli su i ove godine uoči blagdana svetog Ilije, u nedjelju 19. srpnja članovi KUD-a Ivan Filipović iz Velike Kopanice organizirajući u središnjem parku tog pitomog šokačkog sela tradicionalnu, 6. po redu folklornu smotru starih običaja „Vidit će se na svetog Iliju koja cura ima džuvegiju“.

„Ovaj običaj kupovanja medenjaka bio je u stara vremena uvijek na dan svetog Ilije, o crkvenome godu, poslije večernje mise, kada bi se pred crkvom igralo veliko šokačko kolo, a potom bi buduće svekrve obilazile licitare i svojim budućim snahama kupovale medenjake. Na taj način bi javnosti prvi put objavile koju će curu njihov sin uzet za svoju ženu. Evo, mi ovom manifestacijom ipak ne dozvoljavamo da taj običaj naših starih ode u zaborav, iako toga danas više nema u našem selu“, kaže Ivan Meteš, predsjednik kopaničkog KUD-a „Ivan Filipović“, koji sa svojom 114 godišnjom tradicijom slovi kao jedan od najstarijih folklornih društava u Hrvatskoj i danas broji više od stotinu aktivnih članova.

Snaša Jasminka Mihalj iz Velike Kopanice, pak dodaje da se nekoć kupovala licitarska srca, ili medenjaci u obliku bebe, papučica, konjića, a uz to i oblizala. „Ako je familija iz bogate kuće, cure su se darivale i maramom, materijalom za suknju ili bluzu, čak i dukatom i tako su obznanili da će se iz te kuće sin 've jeseni ženit. Svadba je češće bila ujesen, jer je tad bilo i rakije i svega. Koja se udavala u proljeće nije dobivala medenjake, znači da je morala. Momak se ženio kad kuća može, a cura se udavala kad sreća dođe. I tako je to nekoć bilo. I onda su ti običaji polako počeli nestajati poslije '65.-te prošloga stoljeća“, kaže Jasminka.

Svoju je kći Sonju i ona na isti način udala prije sedam godina u Letovanić kod Siska. Njezina je svekrva tada došla u Veliku Kopanicu i kupila svojoj snehi licitarsko srce, iskazujući poštovanje prema tom starom slavonskom običaju.

A što se tiče samih licitara, proizvodnja medenjaka, licitarskih srca i oblizala još uvijek je živa, ali se slabo prodaje. „Naslijedio sam tradiciju licitarstva od svog djeda, to je stari zanat koji je već odavno neprofitabilan, ali evo nastojim održati koliko mogu i uglavnom prodajem na manifestacijama i kirvajevima po selima od Osijeka, preko Đakova i Vinkovaca do Slavonskog Broda, gdje stariji ljudi još i kupe ponešto, jer se kroz licitarka srca prisjete običaja i slatkiša iz svoje mladosti i pokušavaju to prenijeti svojoj djeci“ kaže Marinko Gvozdanović, licitar iz Đakova.

Nakon slikovitog prikaza kupovanja medenjaka, uslijedio je na pozornici u kopaničkom parku nastup folklornih društava, uz domaćine, dječju skupinu KUD-a Ivan Filipović, njih još jedanaest koji su došli iz Antina, Beravaca, Đakova, Orehovice (Međimurje), Viškovaca, Belog Manastira, Slavonskog Šamca, Šaptinovaca i Darde koji su kroz pjesmu i plesove prikazali običaje i baštinu svojih krajeva.

Ovom smotrom je ujedno završen i trodnevni program proslave Dana Općine Velika Kopanica, čija je načelnica Ružica Vukovac izrazila veliko zadovoljstvo što KUD-ovi, a ima ih tri vrlo aktivna, čuvaju od zaborava drevne običaje, te njeguju tradicijsku baštinu i izvorni folklor naše šokadije. „Svaka općina treba, unatoč novom krutom zakonu o udrugama, pomagati svoja folklorna društva i sve one organizacije koje čuvaju običaje naših starih, jer kako se kaže, bolje da izumre selo, nego običaji. Nije lako, ali ako budemo udruge pritiskali i gasili, ugušit ćemo jedan dobar dio društvenog života u Slavoniji“, kaže načelnica Vukovac.
Još dugo uvečer plesalo se i pjevalo u Velikoj Kopanici uz vesele folkloraše i tamburaše i tako dočekalo i blagdan svetog Ilije proroka, njihova sveca zaštitnika.

Autor: Ivica Vlašić/Brodski vjesnik