Roda koja ne zaslužuje nas, ili mi koji ne zaslužujemo rodu? 

Svi ste čuli ljubavnu priču o Malenoj i Klepetanu, priču o ranjenoj Malenoj koja nije mogla odletjeti na jug i Klepetanu koji se svake godine vraćao. Je li to svake godine bio Klepetan ili možda nije, uvijek će ostati znak pitanja, je roda nikada nije prstenovana, možda baš i iz razloga da cijela priča ne bi pala u vodu.  

Dolazile su strane televizijske ekipe i snimale priloge, napravljen je i dokumentarac, čak je i najveći hrvatski proizvođač vode imao kampanju inspiriranu najljepšom ljubavnom pričom životinjskog svijeta, a onda su krenule varijacije na temu. 

Udruga Sveti Antun iz Turistička zajednica općine Batrina postavili su 5- metarsku rodu u park u Batrini pred Uskrs 2013. godine. Simbolika postavljanja rode u Batrini bila je ukazivanje na demografski problem, jer na popisu 2011. godine, u općini je živjelo 18,5% stanovnika manje u odnosu na prethodni popis stanovništva. 

Nakon što je roda 6 mjeseci krasila Batrinu, došlo se na ideju da se roda preseli u Slavonski Brod kako bi pričala priču o ljubavi, vjernosti i povjerenju. Bilo bi šteta prepustiti ovu priču zaboravu, čim se Klepetan prvi puta ne vrati, ili kad Malena ugine, govorio je Dražen Grozdanović, predsjednik udruge "Sveti Antun" iz Batrine još 2013. godine. Čak je kroz šalu natuknuo kako se radi o maketi, a ne o umjetničkom djelu, a rodu su radili jedan automehaničar, jedan stolar, dvije kućanice, troje male djece i dva "stara dide".
Ideja o preseljenju rode u Slavonski Brod i nije bila loša ideja, jer u sklopu projekta „Cvjetna dobrodošlica“ čak se i simpatično uklapala na neiskorištenu livadicu na križanju Vukovarske i Svačićeve ulice. Dio Brođana rodu je dočekao s oduševljenje, a dio je bio izrazito kritički nastrojen od samog početka. 

Ono što je većinu građana s vremenom svrstalo u tabor ljudi kojima se roda ne sviđa, je bio odnos prema rodi, a ne sama roda. Prvo su vandali imali fiksaciju svakog vikenda u noćnim satima pri povratku iz grada. Uništavanje rode je bilo toliko učestalo da se morala postaviti kamera čiji je objektiv zahvaćao i rodu. Vandali su preko noći ostavili rodu na miru. Ono od čega je kamere nisu mogle spasiti je propadanje i zub vremena kojem je bila izložena, a svako sljedeće „umivanje“ je bilo lošije od onog prethodnog, a roda bi se svaki puta vratila praćena podrugljivim komentarima građana. 
Tako je bilo i ove godine. Mjesecima je bila u „salonu za uljepšavanje“ da bi se ovih dana vratila umjetnički unakažena. Tko je uopće popravljao rodine oči? Prvi koji nam pada na pamet je Mr. Bean i njegov masterpiece uređivanja slike „Whistler's Mother“, djecu iz vrtića smo isključili jer ne mogu dokučiti rodinu glavu, a svi ostali bi mogli i morali bolje od ovoga, ako su se već uhvatili posla. I ako će roda već biti simbol dobrodošlice u Slavonski Brod, hajdemo bar napraviti da taj simbol sliči na nešto, nije rodina glava baš toliko zahtjevna da se ne bi mogla nacrtati onako kako to ovaj grad zaslužuje. 

I iako su sve otrovne strelice usmjerene prema rodi, ona nije ništa kriva, ona je samo oličenje pristupa i kompetentnosti onih koji su njoj pristupili. Draga rodo, sretan ti 9. rođendan i ako smatraš da nismo dobri domaćini prema tebi, nećemo se ljutiti ako odletiš na neko pitomije mjesto, gdje ljubav nije samo deklaratorna, nego gdje će te stvarno voljeti i biti sretni što si među njima.