Stari projekti za zaboravne birače u šikari brodske politike

Svakim danom sve više i više se osjeti miris nadolazećih izbora u Slavonski Brod. Sukladno potezima i izjavama lokalnih vlastodržaca i opozicijskih političara, vidljivo je da se svi spremaju za novu sezonu okršaja s ciljem ovladavanja vođenja grada Slavonskog Broda. Evidentno je kako se iz dana u dan sve više šilje koplja i kako kao onomad u vrijeme Krbavske bitke se sve više i više čuju ratnički bubnjevi duboko u šumi protivničkih tabora.

S jedne strane oporbeni oportunisti nas šamaraju konstantnim konferencijama za medije u kojima ukazuju na propuste gradonačelnika Duspare i gradskih vlasti, a s druge gradonačelnik i gradske vlasti se kite pred građanima s odrađenim, neodrađenim projektima i (ne) vješto sve negativno što se u gradu događa prebacivajući krivnju na sve samo ne na sebe.

U svakom slučaju, ništa novo i kreativnije od onoga što imamo priliku viđati unazad desetak godina. Svake godine ista priča, ista lica, iste maske. A zašto bi i bilo drugačije kada ionako već niz godina imaju isprobani recept za građane ove palanke.

Tako po neki puta nam se opet „prijeti“ novim stadionom, poduzetničkim zonama, kanalizacijama, kružnim tokovima i naravno neizostavnim i neiscrpnim izvorom za politička obećavanja Tvrđavom Brod.
 

Tvrđava Brod. Taj secesijski spomenik je kao stvoren za lokalne političare, jer je nepresušan izvor ideja za obećavanja

Iako je do sada bila u projektima od toga da će se u Tvrđavi graditi hotel, pa će se vozati brodovi po kanalima okolo nje, kajaci, konji, pa će biti pivnica, pa će biti secesijski urbani multimedijski centar ovog djela Europe, do sada smo dobili samo ono što vidimo.

A ono što vidimo su šaševi, birtiju koja se raspada i koja ne radi, kapelu Sv. Ane s koje su počupane rine i brončani djelovi, kazamat, kućica iz bajki Ivane brlić Mažuranić koja je cijela iskidana i u kojoj su ljudske fekalije, top zarastao u travi, vidikovac koji ne radi i koji je pokidan, Muzej tambure u kojega se ne može ući... doduše, jedino što se održava su škole ( glazbena i gimnazija ), Galerija Ružić i poput velebnih dvora, barokno izgradnje Gradske uprave. Zaboravismo. Imali smo neki dan vidjeti i svečano postavljanje drvene grede na most čija je vijest doslovce sjevnula diljem medija po cijelom gradu sve do Grabarja.

I tako nam opet pod nos graju fotografije Tvrđave kakva će izgledati. Opet ćemo imati hotel ( to je već treći po redu ), opet će se vozati brodovi i čamci, radit će se parkovi, šetnice i što je najvažnije sve će se renovirati parama Europske unije.

Pljušte natpisi po medijima o novim projektima naše vlasti. Fotografije, power pointi, 3D animacije, flayeri, postovi, kojekakvi papiri, obavjesti. Sve je gotovo i samo što nije. Opet.
I tako da se okom uvjerimo kako će izgledati Tvrđava kada sve to naši naprave sa parama iz Europe, šetajući po njoj dođošmo do jednog zaboravljenog kutka. Amfiteatar.
 

Amfiteatar se nalazi iza kazamata i postao ogledni primjer lokalne politike. Pričalo se svašta, a dobio se ofucani kutak za pijančenja i lomljenja

Da, da. Vjerojatno veliki broj građana nema pojma da u Tvrđavi postoji i amfiteatar i to kao izgrađen projekt gradonačelnika i gradske uprave. Taj multimedijski prostor na otvorenom, s klupama, binom i scenom je važno otvoren prije par godina i najavljivano nam je da će tu se događati predstave na otvorenom i kojekakvi multimedijski spektakli pod zvjezdanim nebom.

No nakon otvorenja, jedinu predstavu tu rade klinci sa par boca Ribara i Čipi čipsom. Doduše. Činjenica. Prva i zadnja službena predstava je bila u tvrđavskom amfiteatru u režiji brodskog političara Pere Bašića kada je prije par godina pozvao novinare, donio malo piletine i upacane krmačice, priredio roštilj i najavio borbu za fotelju prvog čovjeka grada.
 

Brodski političar Petar Bašić na svojoj roštiljadi u amfiteatru Tvrđave Brod 2013. godine. Na tom mjestu je 30.04.2013 umjesto konferencije za tisak, pozvao medije na roštilj i predstavio svoju kandidaturu na lokalnim izborima u Slavonskom Brodu kao neovisni kandidat

Danas taj projekt gradskih vlasti izgleda ovako.



Pa se čovjek pogledom na slike zapita. Zar je Europa stvarno tolika budala, koja daje pare ovima koji ne znaju održati niti 10 drvenih klupa i pokositi 50-ak kvadrata? Sukladno do sada viđenom, bit će da nije, jer para još nije stigla, ali zato iz godine u godinu, iz izbora u izbore, stižu stara obećanja i novi glasovi.