Nakon završetka stručnog osposobljavanja mladi nisu kompetitivni na tržištu rada

Pronaći posao danas je lutrija, a pogotovo mladim osobama bez radnog iskustva. Kako bi rješili barem jednu barijeru u pronalasku posla, a to je radno iskustvo, mladima je omogućeno stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. A je li ta mjera, kroz koju je do sada prošlo više desetaka tisuća mladih obrazovanih Hrvata toliko dobra kako se resornom ministarstvu čini? Baš i ne.

"Kriza i nejednakost na tržištu rada" je istraživanje čiji su rezultati predstavljeni u Kući Europe, a nastalo je u okviru projekta Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju 'Expanding the field of cooperation among civil society organizations in Croatia'' uz financijsku podršku udruge Rosa Luxemburg Stifung Southeast Europe.
Cilj istaživanja bilo je doznati kako su se korisnici mjere, odnosno mladi koji prolaze kroz stručno osposobljavanje uzdržavali, ali i doznati strukturu korisnika ove mjere. Ispitivanje je provedeno od siječnja 2014. do lipnja 2015. godine kada je novčana naknada iznosila 1.600,00kn.

Jedan od itekako zanimljivih podataka proizašlih iz istraživanja je taj da su šanse za korištenje stručnog osposobljavanja manje za djecu roditelja koji nemaju visoko obrazovanje te za djecu čiji roditelji u korištenju mjere nisu imali stalan izvor prihoda.

Procijenjeni troškovi života mlade osobe koja prolazi kroz stručno osposobljavanje su nešto viši od 3.600,00 kn, a to je iznos koji je bitno veći od naknade za stručno osposobljavanje (u periodu istraživanja naknada je bila 1.600,00kn). To opet znači da su roditelji morali financijski potpomoći s iznosom od 800 do 1.100,00kn.

Čak 70% korisnika mjere ima visoku stručnu spremu. Prema rezultatima istraživanja, takav omjer je rezultat propisa koji favoriziraju potencijalne korisnike visoke stručne spreme, a ograničavaju pristup osobama sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem. 
Mjera stručnog osposobljavanja, prema rezultatima ovog istraživanja, krivo je usmjerena na osobe sa završenim fakultetom, koji imaju veću stručnu spremu i čija bi znanja i vještine trebale biti primjenjivije na tržištu rada. Cilj aktivne politike trebao bi biti pružanje pomoći teže zapošljivim skupinama.

Ovo istraživanje donijelo je još loših rezultata;
Većina korisnika mjere stručnog osposobljavanja je po završetku mjere nezaposlena, dok je svega 24% njih formalno zaposlenu u struci, a 16% je onih koji rade izvan struke. Zanimljiv je podatak da se nakon završetka mjere samo 12% korisnika zaposlilo na mjestu na kojemu su radili. Privatnici su znatno češće zadržavali polaznike mjere u stalnom radnom odnosu nego poslodavci u javnom sektoru.

Polaznici mjere, bez obzira na sve navedeno, izrazili su relativno visoku ocjenu zadovoljstva mjerom stručnog osposobljavanja. Prosječna ocjena na ljestvici od jedan do pet, kojom su ocjenjivali svoje iskustvo, bila je 3,6.
Ipak, većina smatra kako od mjere najviše koristi imaju poslodavci i da je njena svrha samo prividno smanjenje broja nezaposlenih.
Dojam koji korisnici najčešće imaju po završetku korištenja mjere je da je to privremeno rješenje, koje nije uspjela ukloniti osjećaj nesigurnosti oko vlastitog položaja na tržištu rada.