Život

Da si zdravo, nezaboravni dane!

Autor: 035portal Datum objave: 04.12.2022. u 20:00

Gotovo svuda gdje je samo stupila njegovana carska noga šarmantnog i stasitog Njegovog Posvećenog Veličanstva, slavnog našeg Cara i Apostolskog Kralja Austro-Ugarske Monarhije Franje Josipa I. dinastije Habsburg-Lothringen, nastala je lepršava i prpošna opereta. A, kao i za sve drugo, u Brodu se još čeka i čeka da netko za tu brodsku K.u.K. operetu libreto napiše i da ju uglazbi. Naime, Premilostivi Kralj Franjo Josip I. bio je čak u dva navrata u Brodu na Savi. Više bi se, istina, moglo reći da je samo prošao kroz Brod na Savi, 1885. i 1910. godine, ali i to je nešto.

Evo kako je to bilo 1885.

Na Požeškom ravnom polju, u mjesecu rujnu 1885. godine, isplanirani su veliki vojni manevri kako bi se provjerila uvježbanost domobranskih postrojbi. Završetku vojnih manevara prisutan je bio i sam car i kralj Franjo Josip. Bio je to njegov prvi posjet tom dijelu velike Monarhije.

Dana 12. mjeseca rujna godine 1885. ostat će zlatnim slovima zapisan u Ljetopisima Kraljevine Slavonije. Taj je, naime, dan obasjao također i u ovoj Kraljevini sve do kasnih vremena onaj trenutak poštovanja drage uspomene, kada je u svojoj sredini iskazala poštovanje svomu preslavnomu Kralju Franji Josipu Prvom, i kada joj se pružila prilika iskazati mu odano i dužno poštovanje i očitovati mu počast i osjećaje potčinjenosti. On se bio dovezao vlakom iz Beča preko Barcsa, a odatle novom željezničkom prugom do Daruvara. Iz Daruvara se pak odvezao kolima preko Pakraca u Požegu uz svečano i radosno klicanje razdraganog puka, koji se u gotovo svakom selu okupio u velikom broju – zapisano je Kronici brodskog franjevačkog samostana.

Požega je bila sva u euforiji. Priređivani su gala koncerti, bakljade, raskošni vatrometi. Na ručkove i večere pozivani su brojni uglednici, svi koji nešto znače u hrvatskom, bosankom i mađarskom političkom, vojnom i društvenom životu. Tri je dana Franjo Josip primao deputacije i poklonstva koja su pozdravljala cara. Dana 13. rujna u Požegu je stigao i brodski gradonačelnik Vasilj Bratelj na čelu gradskih vijećnika. Na sjednici gradskog zastupstva 25. kolovoza u poklonstvenu deputaciju izabrani su: Joso pl. Filipović, Bogoljub Miletić, Aleksandar Radosavljević, Naum Dimović i Vojo Fridrich. Prisutno je u Požegi bilo i pjevačko društvo „Davor“, koje je zajedno sa zagrebačkim „Kolom“ i požeškim „Viencem“ otpjevalo caru serenadu pod prozorom njegove privremene rezidencije. Bio je to kolosalni nastup uz burno klicanje nebrojnog građanstva. Kralj je do kraja sve promatrao s prozora.

Dana 14. rujana gradonačelnik Broda pozvan je i na carski objed i tom prilikom car mu se obratio doslovce ovako: - Vi ste gradonačelnik Broda?! Veseli me, da imam priliku i Vaš grad vidjeti! Zatim ga je ispitivao o trgovini i prometu s Bosnom, posebno naglasivši: - Vi imate jedan lijepi most na Savi, koji povezuje vaše privredne interese s Bosnom.

Manevri su završili 16. rujna i zadovoljni car krenuo je iz Požege za Brod točno u pola tri popodne. Vozio se carskom diližansom, šesteropregom preko Pleternice i prijevoja kod Grižića. Uz cestu bio je mnoštvo naroda koje je pozdravljalo hrvatskog kralja. Natpisi na slavolucima veličali su Franju Josipa. Oriovački kotar postavio je slavoluk na granici s požeškom županijom, na njemu je pisalo: Osrećeni narod Oriovačkog kotara svomu ljubljenomu kralju. Živio! Na slavoluku u Gornjim Andrijevcima bilo je napisano: Pratila te sreća! Živio!, a u Sibinju: Živio naš car i kralj! Na ulazu u Brod na Savi postavljen je najveći slavoluk - visok 15 metara, veličanstveni slavoluk sav u zelenilu, s tri kapije i više jarbola sa zastavama, s natpisom: Živio naš mili kralj Franjo Josip I.

Gradsko poglavarstvo izdalo je sljedeći proglas na građanstvo, uputio ga je gradonačelnik Bratelj: Njegovo carsko-kraljevsko Veličanstvo naš premilostivi kralj Franjo Josip I. dolazi u sriedu, dne 16. ovoga mjeseca iz Požege u Brod. Ja sam osvjedočen u tom, da će ova viest pobuditi u srcu radost svakoga gradjanina i žitelja ovoga grada.

Znajući, da si Brodjani svakom zgodom znadu osvietljati lice i očuvati dobri glas, uvjeren sam, da će oni i ovim povodom učiniti i rodu i sebi glas, te će svaki pojedinac natjecati se i nastojati, da posvećenu osobu, svoga cara i kralja, što može dostojnije, primi u okrilje svoje podaničke ljubavi, odanosti i privrženosti. Građane se pozivalo da svi koji budu mogli izađu i budu svjedokom ovoj narodnoj i nezaboravnoj zgodi.

Od slavoluka na Budainki do glavnog gradskog trga postavljeno je 300 jarbola s hrvatskim trobojnicama i carskim zastavama, jarboli su potom spiralno omotani vijencima zelenila, a put s obje strane osvijetljen je s tisuću lampiona, koji su gorjeli, premda je još sunce sjalo. No, uz kolodvorsku cestu postavljene su mađarske zastave i samo dvije hrvatske. Točno u pet sati, eto cara Franje. Dočekan je na željezničkom kolodvoru uz prisustvo silnog ljudstva. Dan je bio prekrasan, sunčan. Car je sišao s diližanse i pozdravio prisutne, prvo fra Grgu Martića, pa biskupa Strossmayera. Gradonačelnik je opet održao pompozni govor: - Vaše carsko i kraljevsko apostolsko Veličanstvo! Premilostivi kralju! Očaravajući s ushićenjem zlatna vrela svoga podaničkoga srca posvećenomu, ustavnomu kralju svomu, donosi mu grad Brod u susret zavjeru svoje u mnogobrojnih historijskih sgodah dokazane vjernosti, ljubavi i odanosti, ter preporučujuć u svoj smjernosti budućnost svoju kraljevskoj milosti Vašega Veličanstva, kliče s oduševljenjem: Da Bog poživi Vaše Veličanstvo premilostivoga kralja našega Franju Josipa I.!

Nakon toga se Njegovo veličanstvo u pratnji gradskih zastupnika preko glavnog trga uputilo u obilazak tvrđave, razgledanje kazamata, pa se preko savskog mosta odvezlo u Bosanski Brod. Vrativši se iz Bosne, car se s banom grofom Dragutinom Khuenom Hedervarskim provezao savskom ulicom, zatim ispred magistrata i Šaragljicom (danas Mačekovom ulicom) do župne crkve, te Širokom ulicom opet na kolodvor. Svuda su uz put bile mase svijeta koje su ga razdragano pozdravljale i mahale zastavicama. Zapisnik gradskog poglavarstva bilježi: Njegovo Veličanstvo bijaše upravo uzhićeno (…) i opetovano gradskomu načelniku zahvalilo se na usrdnom dočeku grada Broda, ispitujuć ga češće i živim interesom o stanju njegovu, o broju pučanstva, ob učevnih i kulturnih zavodih, o vinogradarstvu itd., opomenuvši da grad prekrasno leži, da mu je okolica divna, da je s radošću opazio tragove njegova napredovanja, poimence naglasivši toliko liepih novih sgrada, koje, reče svjedoče da grad odlučno pomišlja na svoju budućnost i da žali što mu vrieme nedopušća vidjeti razsvjetu grada.

U sedam sati posjet je završio, luksuzni carski vlak krenuo je za Vinkovce i Dalj. Na diljskim obroncima Vinogorja zapaljeni su brojni krjesovi i poželjeli caru Franji Josipu sretan put u bečke carske dvore.

Ali, vlak je stao i u Vrpolju, car je sišao na peron, dakle carska noga stupila je i na tlo Vrpolja. Zapravo, ispravnije rečeno, na tlo Strizivojne, jer vrpoljačka željeznička stanica je u ataru Strizivojne.

Mnoštvo naroda čekalo je cara, a kao da je i cijelo Đakovo došlo. Potom je caru pristupila kontesa Đena Vojnović, koju su pratile dvije djevojke obučene sve u bijelo, i predala mu krasan buket cvijeća vezan hrvatskom tkanicom trobojnicom. Kontesa je pozdravila Njegovo veličanstvo: Živio hrvatski kralj!

Bajkoviti car i kralj otputovao je u legendu, a naš šokački svijet upamtio je njegovu vladavinu kao prosperitetno doba - „mirno doba cara Franje“, kako se reklo, što potvrđuje i pjesma nastala četrdeset godina kasnije, kada je već stvorena „stara“ Jugoslavija:

Dok je bilo Franje, bilo je i 'rane,

A kad dođe – „bre“, taj odnese sve!

(Posavska Hrvatska, 13. rujna 2013.)