Noć kada je pala Posavina

 Današnji dan na prvi pogled kao svaki drugi prolazi kroz naše prste. Sve ono što nam ga čini težim, radosnijim ili običnijim, pričinjava nam ga tek kao još jedna lego kockica našega života. Istina. Danas je još jedan utorak u nizu utoraka, još jedan jesenji dan koji po svemu sudeći je isti kao i svi drugi do sada i koji će tek možda tako i završiti.
Tek neizbježnim pogledom na kalendar, sa tišinom prekinutom lupanjem noćnog leptira od prozor, kroz tijelo se čovjeku ulije neopisiva hladnoća prožeta jezom. I onda se zapita. Zar opet taj dan ?

I onda ti se misli munjevito krenu otvarati. Sve ono što si kroz život kriomice zametnuo i nevješto od sebe krio krene se slagati nevjerojatnom preciznošću. Kao na filmskoj traci se redaju u natrag slike mosta zaronjenog u hladnu Savu, slike kolone suza, tihog jauka, vatrenih ognjeva, mirisa smrti, mirisa plača, mirisa jada, mirisa izgubljenih ljudskih duša, zvukovi sirena, zvukovi ljetnih polupanih gradskih ulica.
Prošlo je 28 godina od kada je pamet napustila ljudski um u našoj Posavini. Ludilo preko noći nas je učinilo svojim robovima. Ljudskost kojom smo se kunili je pobjegla bestraga od nas samih, prijateljstva koja su se teatralno krvlju vezala su križana potezom pera.
Taj kišni hladni utorak prije 28 godina je prekinuo sve ono u šta se vjerovalo i sve ono šta se trpjelo. A trpjelo se. Mjesecma gledajući kako smrt kosi pred našim vratima, u našim dvorištima i avlijama sva polja naših prošlosti i budućnosti, podređeni emocijama građenim na svojim i tuđim sudbinama ogrnuti u vučju kožu, prstom smo hladno pritisli obarač i držali ga dugih sedam mjeseci u borbi protiv vukova i surovih demona ljudskih sudbina.

Životi su se tako lagano gasili da smo postali imuni na najteže ljudske sudbine. Ludilo se spustilo na zemlju i puzalo je uporno u svaki naš dom. Posavina se tresla, drhtala i gorjela je sa oba dvije obale Save. Posavina je prije 28 godina bila najopasnije mjesto na kugli zemaljsko i danima, tjednima, mjesecima je vrištala od bolova, sve do toga hladnog utorka kada je prelazak preko Save tih na tisuće šutljivih i pognutih glava obrisao životni trag Posavljaka koji su ga toliko dugo i sretno ostavljali za sobom na toj ledini stoljetnih djedovina.
Danas je pao Bosanski Brod i završila se „Bitka za Bosansku Posavinu“. Taj jezivi trenutak je okrenio životne priče tisuća Posavljaka i završavanjem tih priča počeo je otvarati nekakve nove. Priče naših zajedničkih sadašnjosti i budućnosti, u kojima vjerojatno neće biti mjesta za još jednu priču koja će se već sutra opet nevješto sakriti, u kojima ćemo znati pronaći svoje ljudskosti koje su nam otete na početku ove priče. R.I.P. Posavljacima kojih više nema.

Foto: Darko Janković