U sklopu obilježavanja Nacionalnog dana hitne medicinske službe, u velikoj dvorani restorana My Way sinoć je predstavljena završnica projekta specijalističkog usavršavanja medicinskih sestara i tehničara – ulaganja koje, kako se moglo čuti, nadilazi administrativne okvire i izravno podiže razinu sigurnosti pacijenata na terenu.
Riječ je o projektu vrijednom 873 tisuće eura, većinski financiranom sredstvima Europske unije, kojim je sustav hitne medicine u županiji dobio 22 nova specijalista – kadar koji danas raspolaže znatno širim ovlastima i odgovornošću nego ranije.
— Završili smo jedan iznimno važan projekt kojim smo dobili 22 specijalista unutar našeg sustava, raspoređena na području cijele županije. Ono što je ključno jest da su njihove kompetencije značajno povećane – danas mogu samostalno raditi dio postupaka i primjenjivati određene lijekove koje ranije nisu smjeli, što izravno utječe na brzinu i kvalitetu skrbi, osobito na područjima gdje liječnik nije odmah dostupan. Paralelno smo širili mrežu hitne medicinske službe kako bismo pokrili i udaljenija, deprivirana područja, jer upravo tamo ova dodatna razina znanja znači najviše — naglašava ravnatelj Branko Godić.
Godić se osvrnuo i na buduće planove, koji pokazuju ambiciju daljnjeg razvoja sustava.
— Projekt nove zgrade je spreman, riječ je o simulacijskom edukacijskom centru SIMED, koji bi bio prvi takve vrste. U njemu bi se provodile edukacije, ali i upravljalo kriznim situacijama. Sada tražimo model financiranja i vjerujem da ćemo u narednih godinu do dvije krenuti u realizaciju — najavljuje Godić.
Da iza ovog projekta stoji dugotrajan i sustavan rad, naglasio je pomoćnik ravnatelja Marijan Bašić, koji je u njegovu razvoju sudjelovao od samih početaka.
— Meni je zaista emotivno govoriti o specijalizacijama medicinskih sestara i tehničara jer sam u ovom procesu bio u tri uloge. Bio sam među onima koji su stvarali i razvijali samu ideju specijalizacije, bio sam mentor našim specijalizantima i pomagao im da savladaju zahtjevan program, ali i ispitivač na specijalističkim ispitima. To je proces koji traje gotovo 20 godina i danas možemo reći da se čekanje isplatilo. Danas imamo ogroman kapital – 22 vrhunski educirana i stručno osposobljena djelatnika koji mogu samostalno i sigurno zbrinjavati hitne pacijente. Ono što me posebno raduje jest da su svi bez problema prošli ispite i da su od drugih ispitivača dobili isključivo riječi pohvale. To je potvrda da radimo kvalitetno i sustavno — ističe Bašić.
— Ono što sada očekujemo jest kontinuitet. Možda ne u ovako velikom obujmu, ali svaka ustanova mora imati mogućnost godišnje educirati barem nekoliko ljudi. Bez toga nema dugoročnog napretka sustava — zaključuje Bašić.
Koliko je edukacija bila zahtjevna i sveobuhvatna, pojasnila je zamjenica ravnatelja dr. spec. Branka Bardak, naglašavajući kako polaznici nisu imali prostora za površno znanje.
— Osim teorijskog dijela na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, morali su proći i klinički dio. Bili su na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu u Općoj bolnici “Dr. Josip Benčević”, zatim na ginekologiji, psihijatriji i pedijatriji. U dogovoru s kolegama iz bolnice slali smo ih i na dodatne odjele poput anestezije, kardiologije i pulmologije, a posljednja generacija i na urologiju, upravo tamo gdje smo procijenili da će im znanje najviše trebati — pojašnjava dr. Bardak.
— U kabinetu vještina morali su savladati sve ključne postupke – od zbrinjavanja dišnog puta i trauma do reanimacije i akutnih stanja poput infarkta ili moždanog udara. To znači da danas mogu samostalno prepoznati i započeti liječenje u najkritičnijim situacijama, bez odgode i bez nesigurnosti — naglašava dr. Bardak.
Iz osobne i profesionalne perspektive edukaciju je komentirala i ddr. Josipa Meter, specijalistica pulmologije, koja je sudjelovala u radu s polaznicima.
— Polaznici su bili izuzetno dobri. Meni je ovo osobno bilo posebno važno jer je moje prvo radno mjesto kao liječnice bilo upravo u ovom Zavodu. Ljudi koji su meni tada pružili podršku sada su došli u situaciju da ja njima mogu prenijeti dio znanja. To je prirodan tijek struke i velika vrijednost za sustav. Jako mi je drago što napreduju i iskreno im želim da znaju još više, čak i više od mene — govori dr. Meter.
— Ovo je ujedno i odličan primjer suradnje između bolničkog i izvanbolničkog sustava. Znanje se mora dijeliti, a ja se nadam da će upravo ova generacija nastaviti tu praksu međusobne podrške i prijenosa iskustva — zaključuje dr. Meter.
Koliko se sustav promijenio na terenu, najbolje svjedoče oni koji su kroz njega prošli. U ime nove generacije specijalista govorio je Stjepan Šependijev, sveučilišni magistar sestrinstva i specijalist hitne medicine.
— Nakon završetka specijalizacije postali smo nositelji timova u kojima, osim nas, radi još medicinska sestra ili tehničar, dakle timovi bez liječnika. Ova specijalizacija nije formalnost – njome smo dobili veće kompetencije i samostalnost. Danas donosimo odluke o procjeni pacijenta i zbrinjavanju životno ugroženih osoba, koristimo napredne medicinske tehnike i određene lijekove prema protokolima, što je ranije bilo isključivo u domeni liječnika — objašnjava Šependijev.
— Za naše sugrađane to znači bržu reakciju i sigurniju skrb. Sustav izvanbolničke hitne medicine podignut je na višu razinu, a mi smo spremni preuzeti tu odgovornost. Zato pozivam građane da se uključe u edukacije iz prve pomoći jer su oni važna karika u lancu preživljavanja — naglašava Šependijev.
Njegove riječi možda su najbolje sažele suštinu ovog poziva:
— Hitnjak je spoj brzine, znanja i toplog srca. Iza svakog poziva stoji nečiji život, nečija priča, a mi ćemo uvijek biti tu za vas — zaključuje Šependijev.
Da se svaki iskorak u znanju izravno vidi na terenu, potvrđuju i konkretni podaci. Na razini županije prošle godine hitnjaci su imlali oko 130 reanimacija, a deset pacijenata nakon toga izašlo je iz bolnice na vlastitim nogama. To su brojke koje možda ne djeluju velike, ali za te ljude i njihove obitelji znače život, istaknuto je tijekom predstavljanja.
Sinoćnje predstavljanje nije bilo tek završni čin jednog projekta, nego jasna poruka da sustav hitne medicine ulazi u novu fazu – onu u kojoj nema prostora za čekanje ni improvizaciju; jer kada zazvoni telefon, vrijeme se mjeri sekundama.