Život

Na željezničkom mostu radilo se dan i noć

Autor: 035portal Datum objave: 12.04.2026. u 20:00

Nakon što je 5. srpnja 1941. završen drveni kolni most između dva Broda, bilo je jako važno što
prije uspostaviti i željezničku vezu preko Save, te se već 25. svibnja prišlo i obnovi srušenog
željezničkog mosta preko Ade. Glavne poslove je izvodila brodska Tvornica vagona, strojeva i
mostova d. d. No, radovi nisu napredovali kako se željelo, pa u drugoj polovici lipnja dio poslova
preuzima Deutsche Reichsbahn (Njemačka državna željeznica), njezin odsjek za mostove smješten
u Mariboru i uprava u Beču. Uz njih radila je i tvrtka Lauchnammerwerke, te XI. sekcija za
uzdržavanje pruge Brod n/S. Prvo su iz korita Save izvađeni pali željezni rešetkasti dijelovi
konstrukcije miniranog mosta. Jedan dio ih se mogao ponovno upotrijebiti, a rađeni su i novi.
Radeći neprekidno tri mjeseca, bez zastoja nedjeljom i blagdanima, u dnevnoj i noćnoj smjeni, bilo
je uposleno 900 radnika, u skladnoj radnoj zajednici svih hrvatskih i njemačkih državnih ustanova
te poduzeća, pod zajedničkim vodstvom i nadzorom Ravnateljstva hrvatskih i njemačkih državnih
željeznica.

Tehnički dio posla vodilo je devet inženjera i sedam tehničara. Da bi poslovi brže napredovali, postavljeno je četrdeset i pet nadzornika i predradnika. Impresivne su brojke o utrošku
materijala. U nosače mosta ugrađeno je 250.000 kilograma željeza, te još 200.000 kilograma u
rešetkastu konstrukciju gornjeg stroja. Utrošeno je 270.000 kilograma cementa za stupove i 1.200
kubnih metara šljunka. Da bi se obnovio pomost mosta bilo je potrebno oko 2.900 kubnih metara
mekog i tvrdog drveta. Za tri mjeseca, radeći i noćnu smjenu pod električnom rasvjetom, most je
osposobljen za željeznički promet i otvorenje je bilo 31. kolovoza 1941. Izvršeni rad pokazao je
svima sposobnost i predanost hrvatskog radničtva, srdačnu suradnju sa drugovima iz njemačkog
Reicha, te visoki stupanj hrvatske i njemačke građevne djelatnosti i umjetnosti - piše u sačuvanoj
Spomenici obnove ovoga mosta, koja se čuva u Muzeju Brodskog Posavlja. Opet je bilo veliko slavlje.

Preko mosta su prošla dva vlaka, jedan sa žitom iz Slavonije za Bosnu, a jedan s ugljenom iz Bosne za Slavoniju. Na otvorenju su bili visoki njemački i ustaški dužnosnici: doglavnik Slavko Kvaternik, ministar prometa u vladi NDH Hilmija Bešlagić, generali Vilko Begić i Ivan Perčević, njemački poslanik Siegfried Kasche i njemački general Edmund Glaise von Horstenau. Od domaćih uglednika bio je veliki župan Vladimir Sabolić, gradonačelnik Broda Slavko Vrgoč, ortskomandant Broda Poshe, kotarski predstojnik Antun Jeličić, zapovjednik mjesta Drago Globočnik…Vrpcu je prerezao general državni tajnik Vilko Begić. Tako su Brodu istovremeno postojala dva mosta - drveni, samo cestovni, i željezni, željezničko-cestovni - i njima se prometovalo preko Save. Drveni je most prvenstveno koristila vojska, ali je dobro došao i građanima Broda jer su tako brže stizali u Bosanski Brod, a njime su ljeti odlazili i na kupanje na tada popularnu Afriku, malu plažu nasuprot sajmištu na Vijušu.

No, nisu svi bili tako impresionirani niti ushićeni prijateljstvom, bratstvom, zajedničkim pogledima,
o usporednom putu u bolju i sretniju budućnost, kako je to propaganda izvještavala. Brođanin,
književnik, književni kritičar, gimnazijski profesor Josip Berković napisao je iste te 1941. godine
pjesmu „Na rijeci Savi“, koja osuđuje rat i ratna stradanja, a i most na Savi je jedan od njegovih
pjesničkih motiva.

Na rijeci Savi novi se okovi kuju
Na rijeci Savi pobjedni štimung vlada
Na brodskom mostu radi se dan i noć
Pod brodskim mostom Sava beskrajno teče,
Savom beskrajni leševi putuju.
Bat udara, gvožđe ječi, malj daljinu para
Željezne se ploče vare u žarenju plavom
Ko utvare bestjelesne, na širokoj svijetloj traci

Oko njih čudesni krijesovi krijese
Nad tamnim ponorom rijeke, pod crnom kapom neba.
Zvijezde ljudske na mostu sijaju
To ljudske zvijezde otjeraše božje s neba
Električne zvijezde sad na mostu sjaju
A božje se zvijezde povukoše s njega….

Pjesma ima čak 200 stihova i nije završena, a nije niti objavljena, kao niti jedna od tridesetak
Berkovićevih pjesama. Kao i ova, ostale su samo u rukopisima. Brodski su mostovi dobro poslužili svrsi, povezali su odsječene dijelove Nezavisne Države Hrvatske ekonomski, kulturno, a još najviše ih je koristila vojska za prebacivanje ljudstva i ratne tehnike te strateških sirovina, prvenstveno boksita, koji je slan u Njemačku radi proizvodnje aluminija. Za ljute, snježne i hladne zime 1941. na 1942. godinu Sava je bila zaleđena od 25. siječnja do 4. ožujka, pa su sante tijekom ledoplova znatno ugrozile drveni most. Uz silne napore i uz veliki utrošak eksploziva Hrvatsko domobranstvo ga je jedva uspjelo spasiti. Gospodin Tomislav Krpan promatrao je s obale borbu za most i opisao ju u knjizi „Brodski panoptikum II“: Led u pokretu stavio je na veliku kušnju privremeni drveni most na Savi u Brodu kod samostana. Pred svakim drvenim stupištem postojao je ledobran, ali led se kretao samo maticom rijeke, prijeteći rušenjem stupova.

Vojska je tom zgodom obavila dobar posao bacanjem po 200 grama eksploziva na ploveće
sante koje su se raspadale u manje komade koje je voda odnosila. Most je bio spašen. Radoznali
đaci, gimnazijalci, promatrali su ovu borbu sa nedalekog gelendera i za čudo božje nitko ih nije
otjerao. Bila je nedjelja, dan gospodnji. Odjekivala je Sava gromoglasnom pucnjavom, a „Velika
crkva“ tresla se iz temelja, što od oštre propovijedi, što od događaja na Savi. Ali, kada su od 1944. godine zaredala saveznička bombardiranja Broda, upravo mostovi preko Save su bili glavna meta napada. Na znak uzbune o dolasku avijacije, Nijemci su mostove štitili dimnim zavjesama, aktivirajući dimne bombe. A u sjeni kestena oko Samostana skrivali su borbena vozila i
tenkove da ih ne uoče bombarderi. U više napada savezničkih zrakoplova oštećenja su bila takva da su se mogla brzo popraviti i mostovi osposobiti za promet.

Tako je 30. srpnja 1944. pogođen drveni kolni most, a 8. rujna 1944. pogođen je željeznički most. Pa i u pet teških bombardiranja u ožujku i travnju 1945. godine mostovi su bili jedna od glavnih meta napada avijacije, ali opet su popravljeni. Ipak, znalo se dogoditi da niti jedna bačena bomba nije pogodila cilj, kao što je bilo 5. travnja 1945. u 11.03 u napadu šest američkih borbenih jurišnih lovaca „mustanga“ koji su bezuspješno bacali bombe, no mostovi su ostali neoštećeni i preko njih se i dalje odvijao najnužniji promet. Njemačka je gubila na svim frontovima i povlačila se. Njemačke jedinice Grupe armija „E“, ukupno oko 450.000 vojnika, nastojale su se probiti kroz Makedoniju u Srbiju pa prema Budimpešti, kako bi ojačale obranu Austrije i Mađarske. Međutim, oslobađanjem Beograda taj pravac povlačenja je presječen, te su te njemačke trupe bile prisiljene ići kroz Crnu Goru i Bosnu, manje komunikativnim područjima, pa izbiti na Savu kod Brčkog, a glavnina njemačke Grupe armija „E“ koja je išla preko Sarajeva imala je zadatak prebaciti se mostovima preko Save kod Slavonskog
Broda.

U travnju 1945. počele su i borbe za oslobađenje Broda. Među posljednjima njemačkim jedinicama
iz Bosne se 18. travnja prebacila 7. SS divizija „Princ Eugen“. Nijemci su u povlačenju minirali oba
mosta. Izvela je to 964. njemačka tvrđavska brigada, koja je 20. travnja zadnja prešla Savu. Pri
miniranju drvenog, kolnog mosta koji je izgradila Organizacija Todt, upotrijebili su avionske bombe
od 250 kilograma i tom prilikom su poginuli i sami njemački mineri, kao i njemački vojnici koji su
bježali iz Bosne, a zatekli se na mostu. Unatoč teških gubitaka u ljudstvu i materijalu, Nijemci su preko mostova u Brodu uspjeli izvući glavninu svojih trupa Grupe armija „E“. Na kraju, malo je poznato da je veliki bunker pred brodskom željezničkom stanicom sagradila upravo slavna Organizacija Todt, koja je gradila i opisane mostove preko Save. U bunker se za
bombardiranja sklanjalo kolodvorsko osoblje. Kupolasto utvrđenje bunkera sa stožastim
završetkom, pokriveno lomljenim kamenom granitom, djeluje i danas impresivno i doima se poput
kakve moderne skulpture u prostoru.

Bit će zaista šteta ako jednoga dana nekome padne na pamet da ga sruši. On je tek malo obrastao vegetacijom, što se može lako očistiti, fuge među kamenom cementom zaliti i on će opet, kao i proteklih sedamdeset godina, biti zaštićen i izazivati pažnju. Još kad bi jedna postavljena pločica objasnila o kakvom se objektu radi, ili još bolje, ako bi u njemu bila uređena izložba o bombardiranjima Broda u Drugom svjetskom ratu, s naglaskom na željezničku stanicu i okoliš koji je posebno teško stradao, zapravo zbrisan s lica zemlje, grad bi time dobio trajnu uspomenu na proživljene strahote rata i jednu novu kulturno-turističku atrakciju.