Jezivo otkriće na Psunju: Pronađen ´vampirski´ grob!

Na jugozapadnim obroncima Psunja, u utvrdi Račeša, krajem prošle godine dovršena je rekonstrukcija lica muškarca starog između 40 i 50 godina, srednjega rasta, za kojeg se pretpostavlja da je u trenutku pokopa smatran – vampirom. Neobičan nalaz otkriven je tijekom ljetne škole na lokalitetu Račeša, a iskopavanja je vodio Gradski muzej Nova Gradiška, gdje se danas čuva sav materijal.

Kako je za SIB.hr potvrdila Nataša Šarkić, osnivačica bioarheološke tvrtke Aita Bioarchaeology iz Barcelone, riječ je o iznimno intrigantnom pogrebnom kontekstu koji je zahtijevao dodatnu znanstvenu obradu. Rekonstrukcija je izrađena u istraživačke i edukativne svrhe, ali i kako bi se javnosti približio izgled osobe iz prošlosti te otvorila pitanja njezina identiteta i društvenog statusa.

– Rekonstrukcija je obavljena krajem godine, nakon čega su dodani određeni detalji kako bi se postigao što realističniji izgled. Vjerujemo da je izgled ove osobe, odnosno ožiljak koji je imala, mogao djelovati dodatno zastrašujuće ili diskriminirajuće – istaknula je Šarkić.

Analiza kostiju otkrila je težak i buran život. Na skeletu su vidljivi brojni tragovi dugotrajnog fizičkog rada, narušenog zdravlja i izraženih problema sa zubima. Muškarac je tijekom života pretrpio više ozljeda koje su zacijelile, uključujući prijelome noge, rebara i gornje čeljusti, što upućuje na ponavljane traume, vjerojatno nastale u međuljudskim sukobima.

No najdramatičniji tragovi zabilježeni su na lubanji. Ondje su pronađene ozljede nastale oštrim predmetom koje ne pokazuju znakove cijeljenja, zbog čega se pretpostavlja da su nastale neposredno prije smrti ili u trenutku smrti.

– Nakon smrti došlo je do posthumne manipulacije — glava je odvojena od tijela, a trup prevrnut — što predstavlja jedan od načina sprječavanja ustajanja „vampira” iz groba – potvrdila je Nataša Šarkić.

Takvi postupci uklapaju se u složena slavenska vjerovanja vezana uz smrt i zagrobni život. Prema tradiciji, duša pokojnika nije odmah napuštala tijelo, već je ostajala vezana uz njega sve dok ne započne raspadanje, što se često povezivalo s razdobljem od četrdeset dana. Smatralo se da osobe koje su umrle nasilnom smrću, bile nasilne za života ili su odstupale od društvenih normi mogu postati „nemirni mrtvi“.

U takvim slučajevima vjerovalo se da se tijelo ne raspada te da pokojnik može postati vampir – biće koje noću uznemirava žive, donosi bolesti i nanosi štetu ljudima i stoci. Upravo su zato primjenjivane posebne pogrebne prakse poput odvajanja glave, preokretanja tijela ili drugih ritualnih zahvata, ne nužno kao čin nasilja, nego kao pokušaj zaštite zajednice.

Rekonstrukcija lica, kakva je napravljena i za ovaj nalaz, danas se široko koristi u forenzičkoj praksi. U arheologiji ona ima dodatnu vrijednost – ljudima iz prošlosti vraća lice i individualnost. Nedavni primjer s područja Hrvatske je facijalna rekonstrukcija plemkinje Sofije Kaštelančić, koju je izradio dr. Fabio Cavalli.

Slučaj s Psunja tako ostaje snažan podsjetnik na to kako su narodna vjerovanja, strah od „nemirnih mrtvih“, ali i društvene stigme mogle oblikovati sudbinu pojedinca – čak i nakon smrti.