Građani ogorčeni: Razdjelnik ne mjeri ništa, a računi nikad veći!

Prošlo je više od desetljeća otkako su građani koji žive u zgradama priključenima na toplinske sustave morali ugraditi razdjelnike topline, uređaje koji su trebali donijeti pravedniju naplatu grijanja i uštedu energije. No, i danas – 13 godina poslije – pitanje ostaje isto: je li riječ o energetskoj potrebi ili o prijevari desetljeća?

Na to su u ponedjeljak pokušali odgovoriti stručnjaci, predstavnici suvlasnika i udruga na okruglom stolu saborskog Kluba nezavisnih zastupnika, gdje su se ponovno otvorila stara, ali nerazriješena pitanja o smislu, učinkovitosti i zakonitosti ugradnje razdjelnika u Hrvatskoj.

Prema službenim podacima, razdjelnike je od 2013. godine ugradilo oko 100 tisuća stanova koji se griju preko toplana. Unatoč obećanjima o uštedama i pravednoj raspodjeli troškova, praksa je pokazala – rezultat je daleko od očekivanog.

– Razdjelnik uopće nije mjerni instrument. On ne pokazuje stvarno stanje i nitko ne plaća ono što je stvarno potrošio, istaknuo je nezavisni saborski zastupnik Nino Raspudić, naglasivši kako je čitava priča oko razdjelnika „primjer tipične birokratske obmane građana“.

Slično razmišlja i profesor Ivica Džeba s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, koji podsjeća da su u vrijeme kada se počela provoditi obveza ugradnje razdjelnika, državne institucije i energetske tvrtke govorile o uštedama od 50 do 80 posto, što se – kako kaže – pokazalo potpuno netočnim.

– Na toj neistini sve je počelo. A nije istina ni da nas je Europska unija na to obvezala. Direktiva jasno kaže da, ako se pokažu troškovno neisplativima, razdjelnici se ne moraju ugrađivati – pojasnio je Džeba.

Najdalje u kritici sustava otišla je Jagoda Požega iz Građanske inicijative „Penzići van kontrole“, koja tvrdi da u cijelom procesu postoje elementi niza kaznenih djela.

– Kod ugradnje razdjelnika prepoznajemo zloupotrebu povjerenja u gospodarskom poslovanju, prijevaru i zloupotrebu položaja i ovlasti. Smatramo da su gotovo sve ugradnje u Hrvatskoj nezakonite, jer zgrade nisu imale propisani pristanak suvlasnika, kazala je Požega te pozvala Vladu da poništi sve dosadašnje ugradnje.

Polemika oko razdjelnika nije samo tehničko pitanje – ona otvara širu raspravu o odgovornosti države, kontrole provedbe europskih direktiva i stvarnom interesu građana. Dok jedni tvrde da su razdjelnici nužan korak prema energetskoj učinkovitosti, drugi upozoravaju da je riječ o sustavu koji je doveo do kaosa na računima, neujednačene naplate i narušenog povjerenja građana.

Za mnoge stanare, posebno one u zgradama s toplinskim gubicima, razdjelnici su postali simbol nepravde – jer, kako kažu, štedjeti možete jedino tako da se smrzavate.

Trinaest godina nakon što su uvedeni, razdjelnici ostaju neriješena priča hrvatskog energetskog sustava. Umjesto obećane uštede, građani su dobili nove troškove, a država – još jednu temu koja razotkriva koliko su često dobre ideje izgubljene u lošoj provedbi.