Oživljen srednjovjekovni običaj – može li zvono stvarno rastjerati oblake?

VINKOVCI – Tamni, apokaliptični oblaci nadvili su se jučer nad istočni dio Slavonije. Iako su slike bile dramatične, nevrijeme – barem ono u obliku tuče i veće štete – srećom nas je zaobišlo. No jedan prizor iz Vinkovaca ponovno je probudio pitanje koje se u modernim vremenima rijetko postavlja: možemo li se zvonom braniti od prirode?

Na Facebook stranici portala Novosti.hr osvanuo je video koji je izazvao znatiželju i emocije. Zvonjava crkve sv. Euzebija i Poliona trajala je punih 18 minuta, kao pokušaj da se, baš kao nekad, zvukom rastjeraju oblaci puni tuče. „Sv. Ilija gromovnik i danas je zaštitio svoje Vinkovčane od leda!“, napisali su uz objavu, podsjećajući na staru narodnu vjeru da zvono ima moć rastjerivanja oblaka.

Zaboravljena obrana: kad Bog i zvono stoje između čovjeka i oluje

U europskoj tradiciji zvona se koriste još od 5. stoljeća. Osim liturgijske uloge, imala su i vrlo praktičnu funkciju – služila su kao sat, alarm, oglasna ploča i meteorološki sustav u jednom. U slavonskim, dalmatinskim i neretvanskim krajevima zvonjava protiv oluje bila je uobičajena praksa, duboko ukorijenjena u narodni identitet i vjeru.

DHMZ navodi kako se u Hrvatskoj od sredine 19. stoljeća mogu pronaći brojni zapisi o pokušajima utjecanja na vremenske pojave – od zvonjave, pucanja iz mužara pa sve do topovskih salvi. Praksa je bila široko rasprostranjena, unatoč zakonima koji su ju pokušali obuzdati.

Zvonjava u Kominu i sjećanja s Hvara: tradicija koja nije nestala

Kominsko zvono u dolini Neretve i danas se oglašava kada prijeti tuča. "Samom zvonjavom, širenjem tih valova se najvjerojatnije razbija nešto i odbacuje tuču," tvrdi Neven Mataga, potpredsjednik Hrvatske voćarske zajednice, dodajući kako je to stvar vjerovanja, ali i moguće štete – "možda štitimo jedno bliže područje, a drugo gubimo".

Slični su zapisi zabilježeni i na Hvaru. Povjesničar Ivica Moškatelo piše da su dalmatinski težaci strahovali od tuče jer je ona u svega nekoliko minuta mogla uništiti cijeli urod grožđa. Zvona i mužari bili su njihova obrana. No, nisu svi to gledali blagonaklono. Carica Marija Terezija 1750. godine zabranjuje pucanje iz topova u oblake, a njezin sin Josip II. i zvonjenje zvona u tu svrhu. Unatoč tome, običaj se zadržao sve do nakon Drugog svjetskog rata u nekim hvarskim selima.

Petar Kuničić, u svojim djelima, bilježi i vjerovanje kako se čak i vještice boje zvona – "naročito kad zareve Mikulina krava", naziv za zvona crkve sv. Nikole u Starom Gradu. No upravo su ta ista zvona znala biti i smrtonosna. Kuničić opisuje slučaj iz prve polovice 19. stoljeća, kada je munja pogodila zvonik i ubila zvonara.

Što kaže znanost: Descartes i Bacon nisu imali ništa protiv

Zanimljivo je da su se i neki od najvećih umova čovječanstva bavili ovim fenomenom. René Descartes i Francis Bacon nisu odbacili ideju da zvučni valovi zvona imaju određeni utjecaj na atmosferu. Iako današnja znanost odbacuje mogućnost da zvuk može "razbiti oblak", priznata je njegova psihološka i društvena funkcija – okupljanje zajednice, davanje nade i osjećaj kontrole.

Protugradne rakete i tehnologija – a gdje je zvono?

U drugoj polovici 20. stoljeća Hrvatska se oslanjala na raketnu protugradnu obranu. Danas se ta praksa više ne koristi, a mišljenja su podijeljena. Stručnjaci upozoravaju da bi povratak raketa mogao donijeti više ekološke štete nego koristi. Građani, osobito poljoprivrednici, sve češće zazivaju njezin povratak – svjesni da ni moderni sustavi ne nude potpunu zaštitu.

U tom kontekstu, vinkovačka zvonjava nije bila eksces, već odraz drevne nade, možda i prkosa. U vremenu kada je sve "pametno", digitalno i racionalno, 18 minuta zvonjave zvona vraća nas korijenima, onome što smo zaboravili, ali očito – nismo posve izgubili.