Zaboravljeni na Poloju: Slavonski Brod opet okrenuo leđa osobama s invaliditetom!

U jeku još jednog ljeta, dok tisuće građana Slavonskog Broda pohode omiljenu riječnu plažu Poloj, jedan dio stanovništva – kao i svih prethodnih godina – ostaje na marginama. Ne zato što ne žele uživati u prirodi, nego zato što im Grad Slavonski Brod to svojim nemarom i nebrigom jednostavno ne dopušta. Riječ je o osobama s invaliditetom i teško pokretnima, za koje Poloj, umjesto prostora slobode i ravnopravnosti, svake godine ponovno postaje simbol isključenosti.

Na ovaj višegodišnji, sramotni problem upozorila nas je čitateljica Selena Miše Šekuljica, majka djeteta s višestrukim oštećenjima organa i teškoćama kretanja. Njezin apel Gradskoj upravi nije tek emotivno svjedočanstvo, nego jasan i opravdan zahtjev da se jednom zauvijek prestane ignorirati potrebe građana s invaliditetom.

– Imam kćer s invaliditetom i znam što sve prolaze obitelji koje imaju osobu s invaliditetom, ili same osobe s invaliditetom. Iz godine u godinu ignorira se ovu populaciju, pa tako i u pitanju pristupa javnim površinama i objektima. Odgovor je uvijek isti – šutnja i ignoriranje – poručuje gospođa Šekuljica.

Posebno se osvrće na takozvanu pristupnu stazu na Poloju – dotrajalu, preusku, opasnu drvenu konstrukciju koja je, kako navodi, – blago rečeno, odavno potpuno neupotrebljiva –. Popucane sajle, razmaknute daske, nedostajući dijelovi – sve to pokazuje ne samo nefunkcionalnost, nego i duboki prijezir sustava prema onima koji ovise o takvoj infrastrukturi. Najgore od svega, staza završava na mjestu najveće gužve, gdje obitelji djece s invaliditetom ne mogu ni ostati, a kamoli normalno boraviti.

– Svako ljeto ista priča – staza se iznova postavlja, iako je očigledno da ju nitko ne provjerava ni prije ni tijekom sezone. Kao da se netko mora nastradati da bi se netko iz Grada udostojio reagirati – upozorava gospođa Šekuljica.

Za razliku od Gradske uprave, koja već desetljeće ne pronalazi rješenje, ona ga je ponudila – jasno, detaljno i uz procjenu troškova. Predložila je suvremenu, demontažnu i modularnu stazu od sigurnih materijala, širine barem sto dvadeset centimetara, koja bi povezivala parkiralište, svlačionicu, toalet, klupu i pristup vodi. Uz to ide i mobilni toalet za osobe s invaliditetom, prostrana svlačionica, rukohvati, jasne oznake i informativna tabla.

Sve to, sezonski demontažno i lako održivo, procijenjeno je na manje od petnaest tisuća eura. U usporedbi s iznosima koje Grad redovno izdvaja za ukrasne površine, montažne konstrukcije ili ljetne manifestacije, taj trošak je zanemariv. Gospođa Šekuljica predlaže financiranje kroz kombinaciju sredstava Grada, Ministarstva turizma i sporta, europskih fondova i sponzorstva društveno odgovornih tvrtki.

– Ne tražimo luksuz. Tražimo osnovnu ljudsku pristupačnost. Moja kćer i druga djeca s teškoćama nisu manje vrijedni građani. Imaju pravo na rijeku, na prirodu, na ljeto, kao i svi drugi. Vi ste na potezu. Građani čekaju predugo – poručuje jasno i odlučno.

U međuvremenu, Gradska uprava šuti. Baš kao i prethodnih ljeta. No šutnja u ovom slučaju nije samo administrativni nemar – ona je politička poruka. Poruka da osobe s invaliditetom nisu prioritet. Da za njih nema prostora ni na plaži, ni u viziji Grada. Poloj je simbol Slavonskog Broda – ali dokle god nije dostupan svima, ostaje i simbol nepravde. Vrijeme je da se to promijeni. I ne, nije pitanje možemo li. Pitanje je – zašto to još nismo napravili.