Mračno doba biljne medicine

Zamislite da vam stan poplavi zbog puknute cijevi, te vi trčite u prvu pekaru da vam taj pekar dođe i popravi štetu. Ljudi danas to rade iz hobija i ljubavi, smatrajući da je to lak i svima razumljiv posao, te nije potrebna posebna obuka i iskustvo za postizanje dobrih rezultata. Barem tako tvrdi netko tko valjda zna što radi.

U isto vrijeme, na internetu nas često uvjeravaju da sve možemo sami učiniti koristeći začine iz kuhinje i prehranu iz Kine ili, kod nas u Brođana, aktualno je pitati publiku za trenutni savjet i odlazak po antibiotike i kontracepciju u Bosnu, što često predstavlja krajnje rješenje i preporuku dana.

To je danas stvarnost u području biljne medicine za sve nas. Uz kaos savjeta o bolestima i zdravlju na internetu te u zdravim prodavaonicama, nažalost, teško je prepoznati tko je vodoinstalater, kozmetičar, zdravstveni djelatnik, ljekarnik ili liječnik među svim tim entuzijastima koji se bave zdravljem. Prolazimo kroz mračno i morbidno područje zloupotrebljene prirodne medicine, mjesto bez reda, discipline ili prepoznavanja. Ovo područje još uvijek ostaje područje iluzije i nedorečenosti unutar zdravstva.

Današnje biljno liječenje svodi se na prodaju i preprodaju svega što se može uvesti od dodataka prehrani, a SEO optimizacija ciljano objašnjava ljudima kako je to dobro za njihovo zdravlje. Nažalost, to postaje vodeća sila odabira i znanja svega što se naziva zdravim. Čak i super influenceri s pola milijuna pratitelja - nećete vjerovati, ali lažu. Da, dobro ste pročitali, lažu. Tvrdnje da nešto djeluje na kožu ili imunitet, pa čak i iskorištavanje vlastite djece za objave, često dolaze od tih osoba koje istovremeno djeluju kao treneri, savjetnici za bolesti, kozmetičari te prodaju proizvode na svojim platformama, zarađujući na crnim panacejama u koje stvarno vjerujemo. Zar je to moguće?

Najveća misterija još uvijek u biljnoj medicini leži u tome kako i što točno djeluje na sve aspekte kemije i fizike svemira, što je i razlog ovog kolapsa. Postoje biljke čija se djelotvornost u metabolizmu proučavala milijardu puta, ali postoje i one koje s razlogom (jer slučajnosti ne postoje) čekaju svojih 5 minuta slave, skromno i zanemareno. Medicina još uvijek teško prihvaća ravnopravnost prirodnih ljekovitosti u proučavanju ljudskog organizma s ciljem prevencije i informiranja šire populacije o tome, što dodatno gura ovu temu u ilegalnost. Unatoč velikom interesu šire populacije za kategoriju zdravlja iz holističke perspektive, još uvijek imamo kaos i širenje dezinformacija o tome koji je brend ili proizvod bolji.

Gdje je nestao sustav vrednovanja rada na ljudima i rezultata na njihovom zdravstvenom stanju?

Primjer biljnog liječenja često je amerikanizirani film poput 'Hocus Pocus' s obveznim vješticama kako bi bio zanimljiv zbog stvarne ljubavi prema zdravlju, s čarobnim štapićima, jer ništa drugo ne može biti uvjerljivo ili prirodno. Želimo prikaz onog što ljudi žele vidjeti, bez obzira na rezultate i stvarnu vrijednost u preventivnoj medicini.

Biljna ljekarna je još uvijek poželjna više iz aspekta mašte, kao neka vrsta igre i zabave u prirodi. No, bit ove priče je da je panaceja uvijek slobodno dostupna, zar ne?

Kako ova svijest i potrebe utječu na doze i oblik onoga što bi trebalo biti ljekovito? U mnogim slučajevima istraživanja ljekovitosti biljaka pokazalo se da je bitan koktel, odnosno sinergija najkorisnijih aktivnih tvari iz cijele biljke. Imamo različita djelovanja, ponekad je zaista ključna jedna specifična aktivna tvar biljke, kao što je arbutin u medvjetki, ali uglavnom imamo koktele i sinergije aktivnih tvari koje su ključne za način, oblik, dozu i vremensko trajanje djelovanja na brojne uzroke i okidače određene bolesti koja se percipira kao jedan problem.

Arbutin zahtijeva lužnat medij da bi efikasno djelovao na bakteriju E.coli, no istovremeno zahtijeva i kompatibilan mikrobiom za stvaranje ljekovitosti od prethodnog sastojka. To su uglavnom biljni ekstrakti koje koristimo. Kroz botaniku, vizualizacijom možemo stvoriti percepciju ljekovitosti aktivnih tvari biljke koju proučavamo. To je posebna vještina, sporo stjecana i nikad potpuno definirana, za razliku od farmaceutskih istraživanja koja se temelje na čvrstim dokazima, nedokazanima i ponekad suprotstavljenim kliničkim ispitivanjima. Lako je citirati ove podatke napamet, no beskorisno je ako nema rezultata i konstantnog praćenja sustava s kojim radite, jer uvijek postoji razlog za promjenu pristupa i algoritma.

Većina ljudi zna da mnoge vrste suplementacije nisu zdrave, međutim, Europljani su često oprezni s dozama, dok više vole poddozirane vitamine pune aditiva, bojila i maziva, često registriranih kao super zdrava eko hrana. Taj oprez prema doziranju često nije povezan s kvalitetom pristupa, jer klinička praksa pokazuje drukčije rezultate u djelovanju. Na primjer, silimarin u dozi od 100 mg apsolutno ne djeluje, klinički pokusi sugeriraju da je potrebno unijeti 400 mg dnevno kako bi bio učinkovit. Međutim, to se često ne primjenjuje u Hrvatskoj, a ljudi često tvrde da su sve prirodno isprobali, a ništa nije pomoglo. Također, često se silimarin poistovjećuje sa sikavicom u plodu biljke u random trgovinama 'zdrave hrane', iako to ne odgovara hepaprotektivnom djelovanju silimarina."