Kata Krijan: Liječenje u vrijeme pandemije doživjela sam kao neku novu radnu disciplinu, ali nije bilo zahtjevno kao devedesetih

Svake se godine 12. svibnja, na dan rođenja utemeljiteljice i začetnice modernog sestrinstva Florence Nightingale, obilježava Međunarodni dan sestrinstva. Time se želi skrenuti pozornost na ovu profesiju s ciljem povećanja statusa sestara u zajednici, ali i na probleme struke, priznavanje koeficijenata sukladno obrazovanju i nastavak profesionalnog usavršavanja. Medicinske sestre i tehničari daleko su najbrojnija skupina u hrvatskom zdravstvenom sustavu, a čine više od polovice ukupnog broja zdravstvenih djelatnika. Jedna od njih je i Kata Krijan, medicinska sestra Centra za hitnu medicinu OHBP Opće bolnice “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod.

- Kao medicinska sestra radim od 1979., dakle pune 43 godine. Od 1984. radila sam u Kirurškoj ambulanti, nakon koje sam prešla na Hitni prijem, gdje sam i danas. Volim svoj posao i uživam radeći ga. Zaista sam zadovoljna jer sam se našla u onome što me zanima i ispunjava, a još mi veće zadovoljstvo čini to što su mojim radom zadovoljni i drugi. Na to sam ponosna, ali i sretna jer svoje dugogodišnje znanje i iskustvo mogu prenijeti mlađim generacijama. Iako, za mene to nije samo posao, već i poziv- otkriva Krijan.

Ponekad nam se čini kako znanje i trud pojedinaca često nisu dovoljno prepoznati u javnosti, što ne znači da nisu važni. Tako je možda i s medicinskim sestrama koje profesionalno, odgovorno, ali i samozatajno rade svoj posao.

- Moje je viđenje da medicinske sestre u današnje vrijeme imaju puno veći status nego što su ga imale prije rata. Danas su nam i plaće veće, pogotovo na mom radnom mjestu koje nosi veći koeficijent. No, više se i radi. Tu su i brojne neprospavane noći jer je svaka četvrta radna. Ali, to je takav posao na čiji se ritam jednostavno moraš naviknuti- govori.

Zadnje su dvije godine bile izrazito zahtjevne i pune izazova za sve, a pogotovo za medicinsku struku. Zanimalo nas je kako se sestra Kata snašla u toj novoj, nesvakidašnjoj i pomalo neizvjesnoj situaciji.

- Liječenje u vrijeme pandemije doživjela sam kao neku novu radnu disciplinu. Za mene je posao posao. Sestra sam koja je prošla Domovinski rat i, bez obzira što ljudi govore, nije mi bilo teško i zahtjevno kao devedesetih. Korone se nismo bojali, bez obzira što smo joj svakodnevno bili izloženi. Pomagali smo svima, od onih koji su dolazili s običnim kašljem, kao i ljudima koji su bili u kontaktu sa zaraženima pa sve do ozbiljnijih slučajeva koje smo vodili na reanimaciju. Posao je tekao glatko i nije bilo većih problema, osim što je velik dio pao upravo na medicinske sestre i tehničare. Zapravo, najzahtjevniji dio nam je bilo samo oblačenje i provođenje mjera te višesatni rad u zaštitnim odijelima- odgovara.

Sestra Kata Krijan zasigurno ima puno utakmica u nogama. Za 035portal izdvojila je neke od bitnijih trenutaka u svojoj karijeri.

- Za početak bih izdvojila rad u Kirurškoj ambulanti. Kirurgija kao takva daje relativno brz i viljiv rezultat, a to je ono što te gura naprijed. Jer, naravno da nam je drago vidjeti kako naša pomoć ljudima mijenja živote na bolje. Osim toga, imala sam izvrstan tim ljudi koji nisu bili samo moji radni kolege, već i prijatelji. Nadalje, izdvojila bih još i vrijeme Domovinskoga rata koje mi je, kao i većini, ostalo u ne baš lijepom sjećanju. Naime, tada sam imala malu djecu od 4 i 6 godina te muža u vojsci. Od količine posla nisam ni stizala previše razmišljati gdje su i što rade, tako da su u meni cijelo vrijeme bili prisutni osjećaji nelagode i straha. No, onda se uhvatiš u razmišljanju da svi ranjeni moraju doći k tebi. Ako im se, ne daj Bože, nešto dogodi, bit ću među prvima koji će to saznati i dat ću sve od sebe da im pomognem. U to vrijeme nitko nije gledao ni koliko je dugo ostao na poslu ni kolika je plaća. Davali smo svoj maksimum jer je to od nas zahtjevala sama situacija- prisjeća se.

Mi se ovom prigodom želimo zahvaliti svim medicinskim sestrama i tehničarima kojima upućujemo i iskrene čestitke za rad i plemenitost koja čini njihovu struku, naročito požrtvovnost i humanost u najtežim situacijama jer, kako je izjavila Virginia Avenel Henderson: “Biti medicinska sestra je jedinstven poziv koji traži ono najljepše u ljudskom biću, a to je čovječnost i predanost pozivu. Jedinstvena uloga medicinske sestre je pomagati pojedincu, bilo bolesnom ili zdravom, u obavljanju onih aktivnosti koje pridonose zdravlju ili oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi pojedinac obavljao samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje.”