PISMO MAJKE Ne bacajte petarde, postoje "neka drugačija djeca"

 ..I tako,postoje ta "neka drugačija djeca",djeca drugačija od vašeg djeteta,djeca koja dodir pera osjete kao grebanje šmirgl papirom,
djeca koja se preplaše kada žlica lupi o tanjur,ali i ne osjete taj isti strah kada stoje na rubu litice.
Djeca koja bi i na -20 skočila u more,rijeku, ali bi burno regirala na pticu koja im netom preleti iznad glave.
Pucanj petarde,on ih smrtno preplaši da od užasa ne znaju gdje da se sakriju,plaču neutješno noćima,nema spavanja,nema utješne pjesmice i zagrljaja,nema tog lijeka koji će zaustaviti epi napad. Trauma ostaje,u tolikoj mjeri da uvijek izrodi i neki novi strah...
Da,ta "neka drugačija djeca" imaju senzorni tj.osjetilni poremećaj (uz mnoge druge dijagnoze).
Da,ta "neka drugačija djeca" možda žive u vašem susjedstvu.

Na vama je da osjetite ili ne osjetite tu "neku drugačiju djecu"...

Selena Šekuljica