Vehid Ibraković: "Izgraditi od djeteta kvalitetnog čovjeka, najbitniji je rezultat rada učitelja"

Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine 5. listopada. Taj je dan prigoda da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni. Nakana je obilježavanja Svjetskog dana učitelja dati potporu nastavnicima u njihovu obavljanju odgovorne zadaće i izvući ih iz anonimnosti te naglasiti važnost njihove profesije i obrazovanja čiji su oni nositelji. Tom prigodom razgovarali smo s profesorom Vehidom Ibraković, dugogodišnjim profesorom u Srednjoj školi Matija Antun Reljković u Slavonskom Brodu. Profesor Ibraković u život je ispratio mnoge generacije, a koje su to kvalitete koje je potreban imati jedan pravi učitelj, otkrio nam je sam…

Profesore, danas je Svjetski dan učitelja. Prije svega Vam čestitamo Vaš dan. Već dugo godina predajete u Srednjoj školi Matija Antun Reljković, kada se rodila ljubav za pozivom učitelja? „Učitelj sam već 29 godina i volim reći kako sam sretan učitelj. U vremenu kada su svi nešto tužni, ja se trudim biti pozitivan i optimističan. Inače sam agronom po struci, a počeo sam raditi još 1988. godine u našoj školi. Dogodilo se to zapravo negdje poslije rata, odlučio sam pronaći učitelja u sebi. Educirao sam se i istraživao, a ovim putem bih zahvalio Branku Bognaru, koji mi je u tim počecima puno pomogao. Shvatio sam kako je cijelo vrijeme zapravo taj učitelj čučao u meni i isplivao na površinu. Ta ljubav se održala sve do danas, kada mogu reći da u prosvjeti radim punih 29 godina.“

Što mislite, koje sve karakteristike treba imati jedan kvalitetan učitelj? Koje su njegove osnovne zadaće?
„Prije svega, naglasio bih kako učitelj treba biti proaktivan. Učitelj ne može biti svatko. On treba voljeti taj posao, voljeti rad s djecom. Moramo shvatiti da je budućnost u našim glavama i rukama. Svi danas pričaju o malim plaćama učitelja, a ja smatram da sve to trebamo ostaviti po strani i prije svega biti učitelj djetetu. Svoju djecu volim usporediti s biljem. Kada neku biljku posadite, trebate je održavati, pratiti njen rast i razvoj, poticat njen razvoj, paziti je. Tako je i s djecom, u njih treba ulagati, poticati ih, ohrabrivati, ali im biti i savjetnik i pozitivan kritičar, kada to treba. Svaka generacije je jedan novi izazov za mene, jer je svaka generacija drugačija. Danas u ovom tehnološkom razdoblju napretka i djeca su drugačija, sustav je drugačiji, sve se mijenja. Smatram da je učitelj upravo taj, čija je zadaća to kanalizirati, usmjeravati. U vremenu kada svi govore o kurikularnoj reformi, ja bih rekao da ne trebamo čekati nikakve reforme, mi trebamo napravit reforme u našim glavama i započeti promjene.“

Mnogi će reći kako biti učitelj nije samo zanimanje, nego i poziv, koji zahtijeva veliku odgovornost. Kako Vi na to gledate?
„Istina, zanimanje je nazvano učitelj, ali prije svega je to poziv. On sa sobom nosi jedan poseban osjećaj za odgovornost. Radim već 29 godina, i mogu reći kako je ovaj poziv zaista minimiziran. Izveo sam mnoge generacije i osjećam kako sve više učitelji padaju u društvenim okolnostima. Prije je biti učitelj bila zaista velika čast, jer od djeteta napraviš čovjeka. U rukama učitelja su brojne dječje glave, koje odgajate, savjetujete, učite, a oni sutra postaju liječnici, agronomi, pravnici, zato bih volio kada bi ovaj poziv dobio pravi status u društvu.“

Kao i kuhari, i učitelji sigurno imaju nekakvu tajnu, kako zainteresirati učenika za svoj predmet? Biste li nam otkrili koja je Vaša?
„To su Vam male tajne velikih majstora, heheh. Za razliku od kuhara, koji Vam redovito ne žele otkriti svoje tajne, smatram kako bi učitelji trebali otkriti svoje vještine i dijeliti međusobno svoja iskustva. Trebali bismo stvoriti jednu platformu, gdje bi se sastajali svi učitelji, predavači raznih struka i dijeliti svoja iskustva i svoje ideje. Rekao bih kako moja tajna zapravo leži u kreativnosti. Siguran sam da mnogu djecu poljoprivreda ne zanima, ali kreativnim radionicama, izletima, zanimljivim idejama potičem djecu da se zainteresiraju i aktivno uključe u nastavu. Vrlo je važan pojedinačan pristup svakom djetetu, koliko god možemo. Volim reći kako je meni svako dijete novi izazov, a svaki dan neka nova tajna.“

Što Vam pričinja najveće zadovoljstvo u radu?
„Jedna jedina stvar, koja je nemjerljiva s bilo čim drugim, a to je kada izađu iz škole da postanu pravi ljudi, vrijedni, sposobni, snalažljivi. Najbitnije su te osnove vrijednosti svakog čovjeka. Sve ostalo Vam u životu dođe i prođe. Mnogi se možda neće složiti samnom, ali izgraditi čovjeka je najbitniji rezultat Vašeg rada.“

 Dajana Čavčić Šafar