Autohtono i domaće: Podravske Prgice još čekaju na oznaku zaštićene izvornosti

 Znate li što su Prge, ili Podravske Prgice? Ako ih još niste kušali, svakako ih potražite u Pešćeniku, selu kod Koprivnice, gdje ove izvrsne „sireke“ od domaćeg kravljeg mlijeka po izvornoj podravskoj recepturi proizvodi gospođa Ankica Mađerić, vlasnica OPG-a Mađerić.

Jer, kad ih jednom probate, slane ili ljute, prgica ćete se sjećati i često poželjeti nabaviti. Recept je vrlo jednostavan, priča nam gospođa Ankica: „u svježi domaći kravlji sir dodajete sol, češnjak i začinsku crvenu papriku, zamijesite i oblikuje u male stošce (prge). Nakon oblikovanja prge se suše na zraku, a onda se slabije ili jače dime, dva do tri dana. Kad ih prodimite, zamotajte ih u celofan i stavite u hladnjak, inače će se brzo isušiti. Otprilike vam na 8 do 10 litara kravljeg punomasnog mlijeka treba dodati po jednu žličicu soli, malo češnjaka i žličicu mljevene slatke paprike, a može i ljute paprike ako volite paprenije okuse. Prgice vam izvrsno 'šmekaju' uz domaću šunku, špek, i dobro crno vino“, kaže gospođa Mađerić, koja se proizvodnjom sireva i mliječnih proizvoda bavi već više od 20 godina.

Njezini su sirevi osvojili brojne nagrade i medalje na natjecanjima i sajmovima, a upravo je dimljena Prgica Ljuta s češnjakom obitelji Mađerić bila šampion Sajma sira, u okviru 11. Gospodarskog sajmu u Grubišnom polju 2013. godine. “Prga je izvorni proizvod koprivničkog kraja. Još čekamo da dobije oznaku izvorne zaštite jer toga nemate nigdje u svijetu“, naglašava Ankica Mađerić, koja na svom OPG-u zajedno sa suprugom (oboje poljoprivredni umirovljenici) uzgajaju tri krave, desetak junadi, a osim mliječnih prerađevina bave se i ratarstvom i na zasijanim površinama imaju pšenicu, crni zob, grah, češnjak… Veli,
sve domaće.

“Djeca su odrasla, otišla svako svojim putem, ali imamo još i sina na Fakultetu u Zagrebu, koji nam puno pomaže kad dođe doma, preko vikenda. Borimo se sa svim izazovima današnjeg tržišta. Znate, mi dosta idemo po sajmovima i raznim ocjenjivanjima domaćih proizvoda. Šaljemo naše sireve na ocjenjivanje i na Agronomski fakultet u Zagreb. Zahvaljujući tome i uspijevamo, iako je teško prodati proizvode, jer ljudi nemaju novaca. Nekad dok smo prodavali vani, što si donio, sve si i prodao, a danas smo u zatvorenim prostorima, s rashladnim vitrinama, u bijelim kutama, sa sanitarnim knjižicama, pod stalnim nadzorima veterinarske inspekcije, a kupaca nema. U Pešćeniku je nekad bio poznati mljekarski put, ljudi su živjeli od mljekarstva, a danas je to zatvoreno, u selu ima još samo osam krava, mi smo jedino domaćinstvo s tri krave, ostali imaju po jednu“, kazuje Ankica Mađerić.

Poticaje od države dakako koriste, ali oni, kao ni u drugim poljoprivrednim sektorima nisu dovoljni za pokrivanje cjelogodišnjih troškova proizvodnje. Izazovima vremena unatoč odustali nisu niti će, veli gđa Ankica, dok ih služi zdravlje i vodi ljubav prema domaćoj hrvatskoj tradiciji.