Mladić koji je prkosio JNA: Kako je 19-godišnjak oborio četiri neprijateljska zrakoplova? I zašto naša djeca ne znaju više o tome?

Listajući po web stranicama tipa "Dogodilo se na današnji dan" često naletim na neke događaje iz suvremene nacionalne povijesti o kojima se danas malo toga zna ili su poznati samo starijima koji su ih osobno doživjeli; odnosno nama koji smo bili djeca 90-ih i našim roditeljima. 

Tako sam prije samo nekoliko dana podsjetila na herojski podvig branitelja koji su "skinuli" vlak pored Slavonskog Broda, a o čemu više možete pročitati na sljedećem linku:  Dan kada su Brođani rekli: Neće proći! . Još jedan značajan dan za cijelu Hrvatsku je i ovaj današnji koji se zbio prije trideset i tri godine, a na čiju važnost me podsjetila meni bliska osoba. Nevjerojatna priča koja bi se najjednostavije mogla opisati kao borba između Davida i Golijata odigrala se na vukovarskom ratištu, a glavni akter bio je skoro pa golobradi mladić, a ustvari nevjerojatno odgovoran i zreo 19- godišnji Luka Andrijanić iz Brusnice Velike . Gledajući iz današnje perspektive gdje su tinejdžeri (ali i oni mnogo stariji!) prezauzeti opsesivnim scrollanjem po društvenim mrežama, glavu pune sadržajima tipa "Zadruga", a u velikoj većini slučajeva jedine obaveze su im one školskog karaktera, postojanje i djelovanje ovakve osobe i snage takvog karaktera djeluje još nevjerojatnije.  

Što se dogodilo u međuvremenu pa pojedinci ne znaju gotovo ništa o recentnim ratnim zbivanjima, ali zato posjećuju koncerte gdje ih izvođači udaraju tenisicama po glavi ostaje misterij-  ali  i tema mnogih poražavajućih istraživanja o katastrofalnoj nezainteresiranosti mlađih generacija za politiku i povijest općenito. Međutim, i za takve vrste slobode odabira mladići poput Luke položili su svoje živote na oltar domovine.

24. kolovoza 1991. godine ostat će zauvijek zapamćen po Luki Andrijaniću, mladiću iz Velike Brusnice kraj Bosanskog Broda, koji je tog dana, još ne navršivši 20 godina, oborio dva zrakoplova Jugoslavenske narodne armije (JNA). Dva dana kasnije, 26. kolovoza, ponovio je podvig oborivši još dva neprijateljska zrakoplova, čime je postao prvi hrvatski branitelj koji je srušio agresorske avione tijekom Domovinskog rata. Oni koji se  više razumiju u pitanja vojnog zrakoplovstva pojašnjavaju i kako je Luka oborio zrakoplove tipa Jastreb J-21, a koji su "poznati" kao precizniji u odnosu na model MIG-21.

Ovi herojski činovi dogodili su se u Vukovaru, kod silosa Đergaj, prema zapovijedi Ivice Arbanasa, unatoč tadašnjoj naredbi da se ne napada JNA, koja se još uvijek predstavljala kao „tampon-zona“ između zaraćenih strana. U stvarnosti, JNA je već otvoreno stala na stranu Srbije i hrvatskih Srba, prethodno naoružavši civilno stanovništvo srpske nacionalnosti u područjima koja su trebala postati dio Velike Srbije.

Luka je bio jedan od mnogih koji su iz susjedne Bosne i Hercegovine došli braniti Hrvatsku. Priključio se Zboru narodne garde s 19 godina, odmah nakon služenja vojnog roka u JNA, gdje je bio prepoznat kao najbolji protuavionac u klasi. Majci je rekao da odlazi na sezonske radove u polje, jer nije imao srca reći joj da odlazi braniti zemlju u kojoj nije rođen, ali koju je smatrao svojom.

Njegov otac, Pejo Andrijanić, sjeća se trenutka kada mu je Luka rekao da odlazi u Hrvatsku na ratište.

- Molio sam ga da ne ide, govorio mu da je to opasno, prisjeća se Pejo. On mi je samo rekao: 'Tata, moram ići, bit će rata, i to velikog.' Uplašio sam se njegovih riječi, ali sam vidio odlučnost u njegovim očima. Znao sam da će otići, bez obzira na moj prigovor. Nisam imao hrabrosti reći supruzi da je naš mlađi sin otišao boriti se za Hrvatsku, kazao je Pejo.

U lipnju 1991., Luka je s nekoliko prijatelja stigao u Vukovar, gdje je postao član 4. bojne Treće brigade Zbora narodne garde. Bio je raspoređen s braniteljima u Borovom naselju, gdje je ubrzo stekao ugled među suborcima.

Njegova majka nije bila svjesna da je Luka zapravo u ratu sve do sredine kolovoza 1991., kada je došao kući s puškom i bombama.

 - To je bilo zadnji put da sam ga vidjela, kaže s tugom. Molila sam ga da ne ide natrag, ali rekao mi je '´Mama, da sam znao da ćeš mi to reći ne bih dolazio. Ići se mora!', ispričala je Lukina majka za SBTV 2020. godine.

Luka se vratio u Vukovar, i samo tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1991., dogodio se povijesni trenutak koji će ga učiniti legendom među braniteljima. Na položaju kod silosa Đergaj, Luka i njegova posada, koja se sastojala od dva prijatelja i jednog Vukovarca, bili su spremni za akciju. Kada su četiri zrakoplova JNA tipa „G-4 Galeb“ krenula u napad na položaje Zbora narodne garde, Luka je dobio zapovijed da uzvrati paljbom.

Svojim vrhunskim vještinama strijelca, Luka je uspio pogoditi dva neprijateljska zrakoplova. Jedan je srušen kod Marinaca, dok se drugi zadimio i nestao u niskom letu prema Srbiji. Kasnije se potvrdilo da je i taj drugi avion pao na vojvođansku stranu Dunava.

- Srce nam je bilo veliko kao kuća, prisjeća se jedan od vukovarskih branitelja. Vijest o rušenju zrakoplova JNA brzo se proširila i podigla moral braniteljima. S ono malo tehnike kojom su raspolagali, pokazalo se da se mogu boriti protiv nadmoćnijeg neprijatelja, pogotovo kada su imali dobro obučene strijelce poput Luke.

Dva dana kasnije, Luka je sudjelovao u rušenju još dva zrakoplova JNA, a njegov protuzrakoplovni top premješten je u blizinu vukovarskog Vodotornja. Hrvatska strana tada je prvi put osjetila da se može ravnopravno boriti protiv agresora, a Luka Andrijanić postao je simbol te borbe.

Luka je poginuo u Vukovaru 20. rujna 1991., tri dana prije svog 20. rođendana. Dok je postavljao mine, počeo je minobacački napad. Silina udara iznenadila ga je, a jedan trenutak neopreznosti prema mini koju je postavljao koštao ga je života. Minerima, koji su trebali obaviti taj zadatak, Luka je odlučio pomoći jer su odgodili dolazak, ostavivši mine na mjestu. Njegova odluka da sam postavi mine, temeljeći se na iskustvu iz JNA, pokazala se tragičnom.

Ivan Anđelić, poznat kao Doktor, bio je s Lukom svaki dan od njegova dolaska u Vukovar 15. lipnja. Prisjeća se tog kobnog dana s tugom:

- Marjan Balić, Lukin suborac, zvao nas je preko motorole. Rekao je: ‘Lipi i Doktore, dođite odmah u bolnicu, trebamo vas Luka i ja.’ Krenuli smo, ne znajući što se događa. Nismo ni deset minuta prošli, a već smo bili tamo. Marjan, sav u suzama, izašao je pred nas iz stare crvene Lade i rekao: ‘Luka je poginuo.’ Otvorio sam vrata i vidio Luku kako leži, glava mu je bila zabačena, lice nisam mogao vidjeti, ali njegova odjeća bila je sva poderana. Prepoznao sam ga po ožiljku na koljenu, jer smo u pauzama bitaka, kad bi uhvatili pola sata mira, igrali nogomet. Bio je to trenutak kad mi je srce stalo. Osjetio sam kao da sam izgubio rođenog brata, rekao je Anđelić.

Luka Andrijanić, mladi heroj iz Vukovara, ostat će trajno zapamćen po svojoj hrabrosti i žrtvi. Njegovo ime ostaje upisano zlatnim slovima u povijesti obrane Vukovara i Hrvatske, kao simbol hrabrosti i odlučnosti mladih branitelja. Ali, koliko je prisutno u kolektivnoj svijesti? O tome sam se osvjedočila i osobno kada na pitanje "tko je bio Luka Andrijanić" nisam dobila odgovor niti od jednog od pet gimnazijalaca koji su sa odličnim uspjehom položili državnu maturu. I dok bi u Americi ovakva priča već odavno bila ekranizirana na preko nekoliko načina, velika većina naših sunarodnjaka ne zna gotovo ništa, ili pamti jako malo o istinskim herojima kojima danas dugujemo slobodu i mir.