Leonard Rašanec i Ines Samardžić – Romansa na dva kotača i prosidba na moto defileu

Brodski moto susret je polako iza nas. Plesalo se, veselilo se, jelo se, pilo se, tulumarilo. Svatko od onih koji su bili sudionici ovog događaja imaju svoje dogodovštine koje su pohranili na svoju neuromemorijsku karticu. No, za jedan poseban par, ovaj moto susret jedan je od onih životnih događaja koji se pamte do samoga kraja. Jedan mladić odlučio se na vrlo bitan životni korak. Spojivši ljubav prema svojoj djevojci i ljubav prema motorima u jednu lijepu ljubavnu priču. Leonard Rašanec (Leo) zaustavio je subotnji defile i zaprosio svoju djevojku Ines Samardžić. Nas je zanimalo tko je taj odvažni mladić. Pronašli smo ga, nazvali i dogovorili razgovor. Leo se rado odazvao i ispričao ovu nadasve zanimljivu priču. Krenuvši od samog početka, prisjećajući se kako je Ines uopće ušetala u njegov život. I vjerujte nam, moralo je proći nekoliko godina da bi se dogodio sinkronicitet koji je spojio Lea i Ines.

Leo i Ines žive na različitim krajevima naše županije, ali svoje srednje škole oboje su pohađali u Slavonskom Brodu. Dok su na Željezničkom kolodvoru čekali vlakove koji će ih odvesti kući u različitim smjerovima, ipak im se pogledi nisu sreli. Dok su tulumarili po gradskim kafićima našeg grada, njihov susret se ni tada nije dogodio. Dok je Leo palio gume svog motora na jednoj od pleterničkih motorijada i tom radnjom slučajno odbacio kamen s tla koji je lupio upravo u Inesinu glavu, ni tada se nisu upoznali. Ovdje navodimo da Leo nije ni znao za kamen, dok mu Ines, tijekom njihove veze nije prepričavala taj nehotični događaj. I onda, 2015. godine, oboje bivaju pozvani na liječnički pregled u Zagreb, koji su obavljali zbog prijave za vojsku. Iako je zahtjev za vojsku predao puno prije, Leo je radio izvan Hrvatske pa je odlazak u vojsku odgođen. Tako da su ga konačno pozvali prije dvije godine. I Ines, koja je danas u vojsci, tada obavljala je liječnički pregled. Razgovarajući tih dana dok su boravili u Zagrebu, shvatili su da su oboje iz iste županije i da su se njihovi srednjoškolski dani paralelno odvijali u Slavonskom Brodu. Nakon upoznavanja razmijenili su brojeve telefona i krenulo je dopisivanje.

U početku je to bilo na prijateljskoj razini, ali Leu nije dugo trebalo da spozna da bi želio biti njoj i više od prijatelja. Prvim spojem, učestalijim razgovorima, intenzivnijim upoznavanjem, Leo je shvatio da ovu vezu shvaća vrlo ozbiljno. Kako je vrijeme odmicalo i njihova veza rasla, znao je kako je ona osoba s kojom želi životno putovati. Prošle su dvije godine i približavao se datum kojim su i započeli svoju vezu. Stoga je Leo, vatreni motorist, odlučio svoju Ines zaprositi upravo na brodskoj motorijadi. Velika mu je želja bila da se te obje priče, njegove dvije strasti sljube. I nastade velika romansa na dva kotača. Razloga za čekanje nije bilo. Shvativši da je njihova priča ozbiljna, da je ona njegova najbolja prijateljica, da su kompatibilni, krenuo je u misiju – ZAPROSITI INES. Pripreme za tu prosidbu trajale su oko mjesec dana. Leo je iza sebe imao cijeli tim koji mu je bez razmišljanja pomogao. Upravo tom timu, Leo se posebno zahvaljuje. Stoga, prije nego nastavimo s pričom, Leo zahvaljuje Moto klubu „Sinovi ravnice“, Moto klubu „Brod“, Dariju Biondiću, Dariju Luciću, Tomislavu Špeharu, Jurici Svetec, Mariju Mihiću, Tomislavu Šetki, Lidiji Kanić, Marijanu Kaniću, Eni Jovičić, Nikolini Grbić, Antunu Ećimoviću, Ivanu Zalecu, Pauli Fumić, Bernardu Vukovarcu, Zdeni Klobučaru i veliko hvala Robertu Lorencu. Svi ovi dragi ljudi, čuvali su Leovu tajnu i nitko od njih nije pokleknuo. Svaka čast ovako povjerljivom timu.

Bojao se Leo da ga kiša ne bi omela i pokvarila trenutak u kojem mora zasjati pred svojom ljubavi, ali dva najbolja prijatelja su mu i za to našla rješenje. Obećali su da će ponijeti dva kišobrana, plavi i roza i držati iznad njihovih glava u ključnom trenutku. No, treba napomenuti zašto veliko hvala Robertu Lorencu. Dok je kupovao zaručnički prsten, upravo kod Lorenca, poveo je sa sobom prijateljicu koja je inače djevojka od Inesinog brata. I dok su pregledavali i izabirali prsten, ona je šaljivo spomenula kako prsten može i ostaviti u zlatarnici, kad će ionako zaprositi ju blizu Korza tijekom defilea. To čuvši, Robert Lorenc mu reče kako je on tajnik Moto kluba „Brod“ i da u dogovoru sa svojim dečkima taj događaj se još bolje može isplanirati. Leu se sve lijepo složilo. Naravno, pristao je na ponuđeno. Mjesec dana je polako prolazilo i svanuo je 13. svibnja. Leova ekipa koja je okruživala njega i Ines na motorijadi, počela je polako odlaziti od njih uz razno razne izgovore. To je bio famozni tim koji se pripremao za Leovo finale. Njih dvoje ostadoše sami. Početak defilea se polagano bližio. Kako se bližio defile, tako je puls Leovog srca odjekivao u njegovom prsnom košu. Ona slatka nervoza i razmišljanje hoće li sve isplanirano uspjeti. Leo se probio na početak povorke koja je startala na Poloju. Uz smijeh nam govori kako su dvojica iz Moto kluba „Brod“ razgovarali o događaju koji slijedi. Kako su Leo i Ines, sjedeći na motoru, bili blizu tog razgovora, Leo je krenuo unatraške odmicati motor, tapkajući nogama. Nervoza je još više rasla. I defile se konačno počeo odvijati.

Približavanje Korzu, situaciju je učinilo još napetijom, jer neki od motorista, koji nisu bili u famoznom timu, presjekli su kružni tok i izbili na čelo kolone. To Leu nije bilo u planu. Kako je ovo priča posvećena ljubavi, ništa se nije izjalovilo. Ulica Petra Krešimira IV., tik uz korzo, pretvorila se u najljubavniji teren našeg grada. Leo je zaustavio motor, na kojem je sjedila i njegova Ines. Počeo skidati kacigu, posegnuo je i za njezinom kacigom. Skinuo i njezinu kacigu, ali i njezine motorističke rukavice. Zatim, kao pravi romantik, kleknuo pred svoju dragu, okružen najdražim ljudima i najdražim prijevoznim sredstvima, postavio joj pitanje života. Iako se na moment odmaknula, vidno iznenađena, rekla je DA. No, buka motora je nadjačala, tako da ju je Leo pitao što je rekla. E, onda je ova vojnikinja još glasnije rekla DA. Slavlje je moglo krenuti. Ljubav je itekako bila u zraku.

Na pitanje što ga je na samom početku osvojilo kod Ines, veli njezine oči i osmijeh. I kada pomisli na nju ili kad zatvori oči, prvo što mu je u mislima su njezine oči i osmijeh. No, uz to, osvojila ga je i svojom inteligencijom. Veli kako Ines svakoj situaciji zna pristupiti inteligentno, zna ju sagledati, zna procijeniti situaciju. Biti nježna kada je potrebno, biti odlučna i razumna. Ona zna biti žena i ratnica (ovo ratnica je i doslovno, jer je u vojsci već godinu dana). Na pitanje što je ono što je iskočilo kao najbitnije u njihovoj vezi da je osjetio da je ona ta, bio je način na koji se ona trudila oko njega, oko njihove veze. Veli kako je nježno pokazivala koliko mu joj je stalo do njega, koliko ga voli i da se time u nju može imati povjerenja. Sve je prirodno teklo. Tako da na pitanje što je ključ uspješne veze, Leo govori ljubav i povjerenje. A kada smo pitali Lea da ovim putem pošalje poruku Ines, govori nam odmah, iskreno i bez zadrške: „Ines je ljubav moga života“.

Njihova ljubav je sada okrunjena zaručničkom vezom. U onu bračnu upustit će se 2019. godine. Leo, uskoro i sam postaje vojnik. Tako da će njih dvoje biti „opasan“ par. Za datum vjenčanja se tek trebaju dogovoriti. Do tada, između vojnog života, nastavljaju s onim što ih uveseljava. To su naravno vožnje motorom kojim posjećuju razne moto susrete. Iako niti jedan ne može nadmašiti ovaj brodski. Kada se žele odmoriti od dvokotačnog vozila, onda vrijeme provode gledajući filmove. Sve svoje aktivnosti u kojima uživaju, uljepšavaju gomilom humora i neprestanog smijanja. Leo je uistinu jedno pozitivno i radosno biće. Blagoslovljen i okružen odličnim ljudima. Mi njemu i njegovoj Ines ovim putem čestitamo na zarukama. Romansa na dva kotača vozi dalje. Rado ćemo popratiti i njihov veliki dan kada budu izrekli i sudbonosno DA.

Ono što Leo ne zna jest da smo nazvali i Ines te ju zamolili da ostavi i ona poruku za njega. Ona poručuje svom romantiku: „Svi s tobom gube utrku“. Veli da s obzirom na način prosidbe, ovo je itekako prigodno.

Tajana Ćosić