Prvo čitanje:
Dj 2 , 42-47
Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.
Čitanje Djela apostolskih
Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.
Evanđelje:
Iv 20, 19-31
Nakon osam dana dođe Isus.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
U prvom čitanju slušamo svjedočanstvo prve apostolske zajednice. Kaže kako su bili postojani u nauku, u zajedništvu, u lomljenju kruhu i molitvi. Što je to što ih drži zajedno? Vjera u uskrslog Krista. Po toj istoj vjeri nastavlja dalje izvještaj kako su događala mnoga čudesa. Gdje se danas braćo i sestre događaju čudesa? Ovisi što tumačimo kao čudo. Nekome je čudo što se probudio živ, nekome što ima siguran posao, nekome što svaki dan može otići na misu i pričestiti se. Ipak se većina može složiti da u čuda svrstavamo ozdravljenja, najčešće fizička. Kako god, čudo karakterizira kako za uzrok nema naš rad ili zaslugu. Ono je darovano. Međutim, medicinsko čudo, da bi netko ozdravio po vjeri, sigurno se dogodilo tamo gdje je veće duhovno buđenje. Postoje mjesta, kao što je ovo naše nedjeljom i svagdanom, gdje se vjernici okupljaju s namjerom duhovnog iscjeljenja. Različiti seminari i duhovni skupovi znaju okupiti popriličan broj sudionika u kojima se veći broj okupio radi ozdravljenja, bilo koje vrste. Gotovo isti koncept ovoga iz Djela apostolskih. I za sve vrijedi isto: Bog je lijek i liječnik, rekao je sv. Leopold Mandić. Bog je taj koji ozdravlja, daruje čudo, koje je izmoljeno po nekom posredniku, svećeniku, nadahnutoj osobi ili molitvenoj zajednici. Naše su „zasluge“ jedino vjera da Bog meni malenom i neznatnom može i hoće učiniti da hodam, čujem, vidim...
Općenito promatrajući smisao naše vjere nije da ozdravljamo ili da borimo se protiv bolesti, nego puno više od toga. Današnja Prva Petrova poslanica jasno kaže kako je to spasenje duša. Na jednom drugom mjestu u evanđelju Isus je poučavao kako je bolje ući u Kraljevstvo nebesko sakat, nego cijelim sačuvat tijelo, a izgubiti dušu. Ponekad čovjek doista ulaže velike snage da se oslobodi boli, tlačenja bilo koje vrste, bolesti... Spreman je učiniti velike kompromise, zadužiti se do kraja i konca, jer nam je stalo do zdravlja. Možemo si postaviti svatko po naosob pitanje: je li naša revnost za Gospodinom intenzivna kao što je za zdravljem? Borimo li se za svoju dušu koja je posebna, da ne padnemo u grijeh, da povjerujemo Bogu da nas On može izliječiti... Doista, kaže Pavao, nama se boriti protiv grijeha, neposlušnosti, ugađanju strastima, požudama itd., jer sve to ima moć da nas baci u pakao. Svetica zbog koje danas drugu Vazmenu nazivamo još i Nedjeljom Božjeg milosrđa, sv. Faustina Kowalska rekla je kako u paklu ima najviše duša koje nisu vjerovale da on postoji. Sve da i ne vjerujemo, to ne znači da ćemo biti izuzeti iz te priče. U prijevodu, jao nama ako ne vjerujemo, ne samo u Boga, već u život nakon ovoga i da ono ima svoje usmjerenje: vječna propast ili vječni život u Bogu.
Što je onda potrebno braćo i sestre da bi živjeli slobodno i na kraju našeg zemaljskog putovanja postigli spasenje? Odgovor je, vjerujem ne svojom voljom otkrio naš današnji lik iz evavnđelja – nevjerni apostol Toma. Zbog svoje tvrdokornosti da Isus nije uskrsnuo i da neće povjerovati dok ne stavi svoju ruku na nj, postao je danas simbol za sve one koji traže čuda ne bi li povjerovali u Uskrslog Isusa. Međutim, iz susreta između njega i Uskrslog Krista saznajemo sljedeće: Toma, budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji vjeruju, a ne vidješe! (Iv 20, 29) Vjera je milost, dar Božji. Čovjek može vjerovati samo ako dopusti da mu Bog govori i da ga ljubi. Vjerovati znači reći "Amen" tomu. Reći Bogu Da, Bogu koji nam govori, Da njegovoj poruci, DA njegovu djelu spasenja, njegovoj ljubavi. Vjerovati znači: imati potpuno povjerenje u čvrsti temelj koji nam je darovan u Bogu, povjeriti se Njemu i osloniti se na Njega. Onaj koji vjeruje, nada se i ljubi može iskusiti Božju ljubav i ozdravljenje. Vjerovati Bogu onda kada mislim da me ostavio znači biti s Njime u potpunosti. Onaj koji vjeruje može postići potpuni oprost grijeha i roditi se nanovo.
Isus, kada je učenicima udahnuo Duha Svetoga, dao im je nalog: kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im. Kaže sv. Faustina : Onim svećenicima koji žive i proslavljaju moje Milosrđe, dat ću posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima oni govore”. Pozvani smo milosrdno živjeti jer je nama prvima, bez zasluga darovano Božje milosrđe! Temelj naše vjere upravo leži u milosrđu – Bog me ljubi takvog kakav jesam. Po raskajanom i poniznom srcu oprašta sve grijehe. Raduje se kada može učiniti. Molimo danas Gospodina za raskajno srce da primimo Njegovo milosrđe u potpunosti; za svete svećenike koji će biti po Isusovom i Marijinom srcu, milorsdni ,spori na srdžbu, bogati dobrotom. Oni koji će donijeti Uskrslog Gospodina drugima ne kroz materijalno, već kroz smisao i pobuđenje onog dobrog dijela kojeg ima svaki čovjek u sebi.
Sv. Toma na koncu je shvatio – uskrsli Krist nastavlja prebivati među nama: onima najmanjima, ranjenima, koji ne mogu uzvratiti, koji su gladni i žedni, ne samo kruha, već lijepe riječi, dostojanstva. Blago onima koji tako budu činili takvima, jer što god učinismo jednom od takvih najmanjih, Kristu smo učinili. Amen.
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.jpg)
