Razgovarali smo s glavnim gostom Marsonikona, liječnikom iz Splita Zdeslavom Benzonom. Zdeslav već godinama slovi kao jedan od najboljih poznavatelja domaćeg i stranog žanra
Razgovarali smo s glavnim gostom ovogodišnjeg Marsonikona liječnikom iz Splita Zdeslavom Benzonom. Zdeslav već godinama slovi kao jedan od najboljih poznavatelja domaćeg i stranog žanra i svakako je jedan od najčitanijih kolumnista znanstvene fantastike. Njegova kolumna u časopisu Sirius B „sirius books“ već nekoliko godina zaredom upoznaje nas sa svjetskim trendovima znanstvene fantastike i vrlo stručno progovara o vanjskoj i domaćoj literarnoj produkciji. Zdeslav je za ovaj Marsonikon priredio vrhunsko predavanje o Pulpu i Trashu u fantastičnoj književnosti u 18.00h u Galeriji Ružić, a njegov pozamašan članak o toj temi također možete pročitati u novom broju zbirke Marsonic 9.
Tema brodske SF konvencije Marsonikon ove godine su pulp i trash. Koliko su takvi izričaji prepoznati u žanrovskim izdanjima i koje su uopće odlike takve literature, da pojasnimo široj publici... Mnogi brkaju trash i nekvalitetu...
Pulp i trash u zadnje vrijeme imaju revival jer je ovo vrijeme revivala svega i svačega, pa tako i SF pulpa i trasha. Kroz cijelu povijest organiziranog SF-a postojali su pulp kolekcionari, koji su uglavnom bili u manjini, no danas se više ne moraju skrivati, stara pulp izdanja imaju svoje reprinte, luksuzna knjiška izdanja i napokon dobivaju tretman kakav i zaslužuju, značajnog dijela žanrovske povijesti. Što se trasha tiče, stvari koje bismo mogli nazvati trashom često su radili najkvalitetniji pisci i najtalentiraniji redatelji. Počeci SF trasha povezuju se s Henryem Kuttnerom, a sredinom i krajem pedesetih trash su pisali mladi Robert Silverberg, Harlan Ellison i Philip Jose Farmer. Dakle, ni u kom slučaju loši pisci. Zapravo jako je teško napisati dobar trash. Danas je trash puno zamijećeniji u kinematografiji, a tako su počeli i Peter Jackson i još neki prominentni redatelji današnjice. Sve je više zabavnog i dobrog trasha, premda je devedeset posto svega, pa tako i trasha trash.
SF nekada i danas možda je izlizano pitanje, no u poplavi YASF-a, Fantasyja i sve moćnijeg distopijskog žanra nekako smo ipak nostalgični na kultna djela i autore. Je li to isključivo zbog nostalgije ili pak i zbog kvalitetnijeg spisateljskog poligona nekoć?
Uvijek je u SF-u bilo popularnih podžanrova. Pisci su često pisali po obrascima trenutne mode (sjetimo se horrora sredinom osamdesetih, fantasy revivala početkom sedamdesetih, a onda opet u zadnje vrijeme. Distopijski SF stalno je popularan, adolescentski je bio izrazito popularan pedesetih (Heinlein), a i cijeli žanr je nastao kao adolescentska literatura jer je čitalačku publiku prvih časopisa u velikom dijelu činila omladina...Ne mislim da nostalgija ima veze s kvalitetom, i danas ima jednako kvalitetnih pisaca, pa čak i kvalitetnijih nego su bili u „zlatnom“ dobu, možda je jedino znanost i stvarnost sustigla znanstvenu fantastiku. A kultna djela uvijek će biti kultna jer su nečim to zaslužila. Češće je to bio sense of wonder nego kvaliteta pisanja, no i u SF-u ima mnoštvo izvrsnih djela i spisatelja.
Slažete li se mišljenjem Zorana Živkovića kako je žanr donekle došao i do svojih krajnjih granica - pošto danas živimo onaj SF kojeg smo nekada predviđali?
Ne slažem se. Dijelom jest došao do nekih ondašnjih granica, ali granice se stalno pomiču i jednako su udaljene kao i onda. Grancie za SF su zapravo nedostižne, kao i rub svemira, kako mislimo da se približavamo i dohvatimo jedan cilj, nalazimo nove koje su sve dalje.
Dok se vani SF 'blockbusterizira' kod nas je sve više atomiziran i rezultat entuzijazma manjih izdavača... Knjiga je općenito u kriminalno lošem stanju - koje parametre bi trebali promijeniti da se situacija poboljša, kako za žanr, tako i spisateljstvo u cjelini?
Hrvatski je problem premalo tržište, premali broj pisaca, a onda i skoro nepostojeći marketing za domaće SF pisce. Jedini koji nešto na tom planu radi je Hangar 7, tj. izdavač Siriusa B. Svi dosadašnji pokušaji zbog lošeg marketinga završavali su u rukama članova klubova i posjetitelja konvencija, a zbog opće nepopularnosti knjige u SF-u danas (na konvencijama su puno zanimljivije igre, cosplay i slične stvari), pravi broj prodanih primjeraka vjerojatno je u prosjeku oko pedeset do sto.
S druge strane, fandom je zbog porasta gejminga i filma sve veći - nove konvencije organiziraju se iz godine u godinu i broj simpatizera žanra sve je širi... Postoji li u hrvatskom SF-u kritika suvremenog društva, naročito domaćeg koje bi se kroz alegoriju bez većih problema moglo zakamuflirati u žanrovsku priču?
Bilo je pokušaja kritike, povremeno neka konvencijska ili tematska zbirka, poneka knjiga mainstream autora (Brešan), Žiljak, ali sustavnog razmišljanja na tu tema u našem SF-u nema. Mjesta bi vjerojatno bilo, pa čak i čitalačke publike za takve teme, ali prvo treba takvo što osmisliti i napisati.
Ove godine dolazite na Marsonikon... Jeste li ikada bili u Slavonskom Brodu? Opišite nam za kraj nešto o svojoj ulozi na konvenciji i što sve spremate za brodske SFofile?
U Slavonskom Brodu. sam bio jednom nakratko, nisam ga uspio ni razgledati, a spremio sam jedno predavanje o povijesti ranog SF-a, pulpa i trasha, pa se nadam da će ljudima biti zanimljivo.
PRETHODNA VIJEST
