Oriovac oživio Slavoniju na tanjuru – ´Šokačka korpica´ oduševila sve

U vremenu kada se tradicija sve češće svodi na folklorne nastupe pred publikom, u Oriovcu su odlučili napraviti nešto drugačije – vratiti je za stol, među ljude, u razgovor, pjesmu i zajedništvo.

Tako je nastala nova manifestacija – “Šokačka korpica”, večer koja nije bila samo događaj, nego podsjetnik na ono što Slavonija jest i što bi trebala ostati. Mirisi su bili prvi koji su ispunili prostor. Među njima i jedan od najstarijih slavonskih specijaliteta – masni kolač, jednostavan po sastavu, ali bogat okusom i pričom. Bez kvasca, samo brašno, voda i sol. Narezan na kockice i preliven otopljenom slaninom, uz dodatak luka – recept koji se ne zapisuje, nego prenosi.

A uz hranu – tambura. Jer bez nje, kako i sami kažu, nema prave šokačke zabave.

Manifestaciju je organizirao KUD Luka Ilić Oriovčanin, koji već desetljećima čuva običaje ovoga kraja, ali i traži nove načine kako ih približiti ljudima.

— Zamislili smo ovo kao veseli prikaz šokačkog stola, priliku da iz ormara izvadimo rukotvorine koje rijetko imaju priliku biti viđene i da se jednostavno družimo — poručuju organizatori.

I upravo to se dogodilo.

U Oriovac su stigli gosti iz svih krajeva Slavonije, ali i oni koji tradiciju nose puno dalje – čak do Australije. Nitko nije došao praznih ruku. Šokačke korpice bile su pune domaćih jela, kolača, suhomesnatih proizvoda, ali i starinskih predmeta – od mlinaca za kavu do starih pegli.

Nije se natjecalo samo u okusu, nego i u dojmu. Birali su se najljepše uređeni stolovi, no važnije od toga bilo je ono što se događalo između njih – razgovor, smijeh i prepoznavanje.

— Ovakva druženja su važna jer tradicija mora ostati živa. Ne samo kroz nastupe, nego kroz zajedništvo — čulo se među okupljenima.

Jer problem nije u tome što se tradicija ne cijeni – nego što je sve manje onih koji je žive.

Upravo zato ovakve večeri imaju posebnu vrijednost. One nisu formalne, nisu scenografski postavljene za publiku – nego stvarne. U njima ljudi jedu zajedno, pričaju, razmjenjuju iskustva i, možda najvažnije, prenose ono što su sami naslijedili.

Za neke je to i osobna priča.

— To mi je ljubav. Nosim nošnju kad god mogu, uživam u tome. Ono što su mi baka i mama prenijele, pokušavam dalje prenijeti svojoj obitelji — rekla je jedna od sudionica.

U toj rečenici možda je i sadržana cijela bit ove manifestacije.

Jer “Šokačka korpica” nije samo večer hrane i pjesme. To je pokušaj da se ono što polako blijedi ponovno vrati u svakodnevicu.

KUD Luka Ilić Oriovčanin, koji djeluje još od 1980. godine i opstao je čak i u najtežim vremenima, ovim događajem pokazuje da tradicija ne mora biti statična – može se razvijati, prilagođavati i ponovno pronalaziti svoje mjesto među ljudima.

Podršku cijeloj priči dala je i Općina Oriovac, a ambicija je jasna – da “Šokačka korpica” ne ostane samo jednokratni događaj, nego preraste u prepoznatljivu tradicijsku manifestaciju.

Sudeći po odazivu, atmosferi i interesu – na dobrom su putu.