Traže minimalac za 563.939 radnika, HZZ tvrdi da ne treba mijenjati radno pravo

Ako je ugovorena minimalna plaća, Hrvatski zavod za zapošljavanje preporučuje da poslodavac isplati potporu u cijelosti. Ako radnik ima blokiran račun zbog ovrhe, vjerojatno dio plaće koja ne podliježe ovrsi prima na zaštićeni račun, na koji će primiti i plaću za ožujak, piše Poslovni.hr.

Dio je to odgovora HZZ-a na naš upit o proceduri isplate potpore za očuvanje radnih mjesta u najčešćim slučajevima u praksi. Napominju da je poslodavac obvezan radniku isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu, tj. kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu na koje može upućivati ugovor o radu.

“Korištenje potpore ne utječe na obvezu isplate ugovorene plaće, niti ova okolnost zahtijeva obveznu izmjenu izvora radnoga prava. Eventualne izmjene visine plaće mogu biti samo rezultat dogovora između sindikata i poslodavca, tj. poslodavca i radnika”, poručuju iz HZZ-a koji je dosad zaprimio 95.845 zahtjeva kojima je obuhvaćeno 563.939 radnika.

Potpora se isplaćuje na račune poslodavcima u iznosu od 3250 kn za ožujak i 4000 kn za travanj i svibanj (uz iznos za doprinose MO II stup) koji ih “imaju obavezu radnicima isplatiti kao redovnu plaću”.

Dokazi o isplati

“Poslodavac se obvezuje Zavodu dostaviti dokaze o isplaćenoj plaći za prethodni mjesec najkasnije do 5. u mjesecu u kojem dospijeva isplata iznosa potpore, izuzev za prvu isplatu. Dokazom se smatra financijski dokument iz kojeg je razvidno da je izvršena obveza – Izvod s poslovnog računa”, navode.

Što raditi kada je ugovorena plaća manja od 4000 kn neto naknade koju financira HZZ, osnovno je pitanje koje dobivamo ovih dana, iznosi revizorica Dubravka Kopun, pojašnjavajući da je dio poduzetnika to shvatio kao pomoć poduzeću, u cilju podmirenja ostalih troškova poslovanja.

Što kad je plaća ispod 4000 kn?

“No, zbog činjenice da HZZ zahtjeva dokaze o uplatama, neminovno je da se dobivena sredstva moraju pravdati u obliku isplata zaposlenicima HZZ-u, pa će trebati pronaći model kako prijaviti manji iznos sufinancirane neto plaće za dio radnika koji imaju ugovorene manje neto plaće”, kaže Kopun.

Povećanje potpore za plaće od 4000 kn neto – uz oslobađanja to je 5000 kn bruto, dovodi potencijalno do anomalije da bi neki mogli imati veću plaću nego kada rade, smatra profesor Ekonomskog fakulteta u Splitu Željko Mrnjavac.

“U 2019. skoro petina zaposlenih s punim radnim vremenom, odnosno oko 1/4 radnika u prerađivačkoj industriji primala je manje od 5000 kn bruto. Ako se cijeli iznos ove potpore mora isplatiti upravo kao neto plaća pojedincu sa spiska koji je poslodavac dostavio provedbenom tijelu, ti će ljudi u krizi dok ne rade biti bolje plaćeni nego kada su normalno radili puno radno vrijeme za manje od 4000 kn neto.

Radno intenzivne djelatnosti u kojima prevladavaju tako niske plaće obično imaju nižu profitabilnost iz koje bi trebali crpiti rezerve za pokrivanje drugih troškova koji se moraju podmiriti i kada pogoni ne rade, jer plaća nije jedini fiksni trošak za očuvanje radnog mjesta”, kaže on zaključujući da bi takvim poslodavcima možda trebalo omogućiti da dio te potpore transferiraju za pokrivanje troškova, kako bi se radna mjesta doista i očuvala.