Dobro dijete na Božjem pravcu, to se rađa samo u Žeravcu!

Da hrvatski političari, vođe i kraljevi završe u stihovima – znamo otkako se „Ustani, bane!“ pjevalo o Jelačiću, a kasnije i „Druže Tito, mi ti se kunemo“ o Titu. U međuvremenu su stihove dobivali i kontroverzni – poput Ante Pavelića, slavljenog u emigrantskim pjesmama, ili Stepinca, kojem su posvećene duhovne balade.

Povijesne ličnosti poput kralja Tomislava, Zvonimira i Frankopana povremeno se pojavljuju u klapskim i domoljubnim izvedbama. U novije doba, Franjo Tuđman dobio je stihove poput „E moj Franjo, svak’ se klanj’o svemu što si činio“, dok su političari poput Milanovića, Kolinde ili Sanadera uglavnom završavali u parodijama i remiksima.

No rijetki se mogu pohvaliti da su još za života – i to dok su na vlasti – dobili narodnu pjesmu s posavskom šargijom i melankolijom u tonu.

Takvog jednog ima Slavonski Brod – i zove se Mirko Duspara.

Na YouTube kanalu Posavina Ton Official, jučer je objavljena pjesma simboličnog naziva "Pjesma za gradonačelnika Dusparu", a autor stihova i interpretacije je Ante Bubalo iz Bosanske Posavine, čovjek iz naroda, s dušom pjesnika i prstima na žicama šargije. U samo 24 sata, pjesma je skupila više od 3 000 pregleda, a reakcije publike variraju od oduševljenog tapšanja do tihog podsmijeha – što je, ruku na srce, u ovom kraju već klasičan repertoar političke recepcije.

U pjesmi se Duspara slavi gotovo biblijskim tonom – kao "dobro dijete na Božjem pravcu", "rođeno u Žeravcu", koje "gradi i vodi Brod" i koje treba dobiti "šesti mandat". Ne nedostaje ni konkretnih zahvala – od kružnih tokova, podvožnjaka i "velegradske" infrastrukture do poziva biračima da se usmjere prema "nezavisnoj listi", "poštenoj kao sunce".

No ono što se ne izgovara u stihovima, Brođani sve češće govore među sobom – i to ne u stihu. Naime, nije prošlo nezapaženo da je ova glazbena pohvala stigla preko Save, iz Bosanske Posavine, dok s ove, slavonske strane, gradonačelnik – barem prema dojmu mnogih – sve rjeđe zalazi među vlastiti puk. Kulturna i vjerska zbivanja u Slavonskom Brodu uglavnom dočekuju njegovu zamjenicu, dok se osobno pojavljuje kod fratara i na feštama u Bosanskom Brodu – što se, zanimljivo, podudara s "pjesničkom inspiracijom" upravo iz tog kraja.

Jesu li šest puta preko Save dali više glasačke ljubavi nego šest mandata s ove strane rijeke?

Ima u tome ponešto simbolike – kraljevski tretman preko Save i tehnička prisutnost u vlastitom gradu. Što nije ništa novo: poznata je tiha, ali dugotrajna kritika da se gradonačelnik aktivira tek mjesec dana pred izbore – onda odradi pokoju presicu, zasadi drvce, i uleti na "bubalo ton".

Naravno, pjesma – kao i sve narodne – ostaje. Možda i dulje od mandata.

I možda se jednog dana, kad sve ovo bude dio neke buduće čitanke ili fešte pod šatorom, javi neki novi Thompson, pa pred nekom novom publikom od pola milijuna zapjeva prepjev ove pjesme. Možda je tada Brod stvarno "velegrad", možda Žeravac ima spomenik svom "dobrom djetetu", a možda se šargija digitalizira u hologram.

Dotad, pjesma je tu. I pitanje: Je li Duspara upravo postao prvi živući hrvatski gradonačelnik s narodnim hitom? Kako to zvuči možete poslušati OVDJE.