Damir Butković: "Lisinski je rasprodan, a dio programa je posvećen KIći"

Uoči glazbenog spektakla „Šokačka rapsodija“, koji će se 19. travnja održati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, te ugostiti orkestar od stotinu tamburaša, razgovarali smo s našim poznatim Brođaninom, dirigentom Damirom Butkovićem.

- Koncert je već nekih deset dana rasprodan, što zasigurno pokazuje želju i interes publike za ovakvom vrstom zabave. Ove sam godine ponovno dobio tu čast da po treći puta sudjelujem na njemu, gdje ću, uz kolege Marka Sesara i Alana Bjelinskog, biti jedan od dirigenata koji će ravnati orkestrom. Zbog epidemioloških mjera, koje su nas pratile do unazad nekoliko tjedana, morali smo biti vrlo oprezni po pitanju odabira članova, zbog čega smo se ograničili na Slavoniju. Vjerovali smo da ćemo s ljudima koji su nam bliže i koje možemo brže i jednostavnije okupiti lakše održavati probe. Sve je to, zapravo, projekcija priče koja je započela krajem prošle godine. Pitali smo se kako sve organizirati, budući da prije samoga koncerta morate okupiti ljude u jednoj dvorani i sve nekoliko puta isprobati. Tada još nitko nije znao kakvi će uvjeti biti ovoga proljeća, zbog čega smo mislili da će cijela ta priča biti teško izvediva i zbog čega ove godine jezgru orkestra čine upravo Slavonci. Prijašnjih smo godina imali članove iz Like, okolice Zagreba, Križevaca, Dugog Sela, Samobora, članove LADA i orkestra HRT-a, a dolazili su nam i gosti iz Vojvodine, Amerike, Austrije. Što se tiče naših okupljanja, jednu smo probu imali prije dva tjedna u Osijeku, a sljedeća, ujedno i zadnja, nam je 10. travnja također u Osijeku. Skupili smo tamburaše iz Vukovara, okolice Đakova, iz Osijeka, Požege i Slavonskog Broda, gdje se uglavnom i nalaze orkestri u kojima ti ljudi sviraju. Vođeni time, ali i prijašnjim iskustvima, odlučili smo se za spajanje nekoliko orkestara u jedan veliki. Tako da, orkestar, koji će 19. nastupiti u Lisinskom, čine Brodski tamburaški orkestar, Požeški tamburaški orkestar, Tamburaška škola Batorek, Tamburaški orkestar HKGD „Dunav“, studenti Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, dio članova iz Tamburaškog orkestra Općine Semeljci te dio naših veterana koji žive u Zagrebu i tamo rade pri raznim orkestrima i bendovima. Brođana sveukupno ima dvadeset i dvoje. Otkako smo se uključili u ovu priču, činimo otprilike četvrtinu orkestra „Šokačke rapsodije“. Otada do danas Krunoslav Dražić je naš glavni primaš, odnosno šef orkestra.

Zanimalo nas je kako je uopće krenulo s ovom idejom koja se razvila u pravi glazbeni spektakl pod nazivom „Šokačka rapsodija“, a koji je okupljao i okuplja zaljubljenike u zvukove tambure ne samo diljem Lijepe naše, već i izvan njezinih granica.

- Idejni začetnik cijele te priče je gosp. Martin Vuković i njegova ekipa iz „Šokadije-Zagreb“. U ozračju 95. obljetnice njihovog Društva rodila se ideja da se okupi sto tamburaša. Tada smo po prvi puta u povijesti orkestralnog tamburaškog muziciranja okupili orkestar „100 tamburaša“ koji je održao koncert pod nazivom „Šokačka rapsodija“. U prve su rapsodije bili uključeni doajeni tamburaške glazbe, poput gosp. Potočnika, gosp. Ferića, gosp. Bradića, gosp. Škorvage i drugih. Skupili smo sve ljude koje navedena glazba zanima i koji se njome bave, što je rezultiralo kremom dirigenata, aranžera, izvođača i solista na jednome mjestu. S te smo pozicije lagano krenuli pomicati svoje granice, kako u načinu obrade notnoga teksta (dogovorili smo standarde koji do tada nisu postojali), tako i u nekim drugim idejama koje su izravni rezultat „Šokačke rapsodije“, poput obnove određenih orkestara ili umrežavanja mladih, tada srednjoškolaca i studenata, koji su u međuvremenu završili glazbene akademije i postali profesori, radi daljnje komunikacije ili izmjenjivanja aranžmana. Vjerujem da je upravo to povezivanje istomišljenika u konačnici ubrzalo proces uvrštavanja tambure kao solističkog glazbala na akademije u Zagrebu i Osijeku. Smatram da se takvo što nije moglo dogoditi ranije jer prije nismo imali kritičnu masu, odnosno dovoljno mladih ljudi koji bi bili zainteresirani. Danas to imamo. Pojavio se dovoljan broj mladih profesora koji su, nakon svog glazbenog obrazovanja, poželjeli studirati i tamburu- s ponosom izjavljuje Butković.

Damir Butković je u Lisinskom dirigirao i izvan „Šokačke rapsodije“, točnije Brodskom tamburaškom orkestru 2017. godine na obilježavanju 60. obljetnice rada Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama, tako da mu iskustva s ovom dvoranom i njezinom akustikom ne nedostaje.

- Lisinski je prilično nezahvalan za izvođače jer, kada ste na pozornici, ne osjeća se zajedništvo u smislu da svatko svakoga dobro čuje, već se dobiva dojam samostalnog izvođenja. Iz tog razloga koncentracija mora biti na visokoj razini, kako kod svirača, tako i kod dirigenata. To je svakako jedan od izazova s kojim se susrećemo. No, na kraju koncerta, kada se okrenete i pogledate publiku te osjetite povratnu informaciju kroz emociju, pljesak i zadovoljna lica, svi prijašnji problemi nestanu- govori.

Repertoar za ovogodišnje izdanje „Šokačke rapsodije“ tradicionalno je najvećim dijelom slavonski, šokački. Dio koncerta posvećen je pjesmama velikog Krunoslava Kiće Slabinca, ne samo tamburaškim, nego i onima iz njegove pop i rock baštine.

- Dio koncerta posvećen našem Kići je hommage, odnosno sjećanje i zahvala za sve ono što je uradio, kako u tamburaškoj, tako i u zabavnoj i rock glazbi. Dakle, proći ćemo kroz te tri tematske cjeline kojima se bavio. Imat ćemo i zanimljive goste, vokalne soliste, a glazbenu potporu davat će i Ante Gelo. Tamburom ćemo prošetati kroz sve krajeve u kojima se ona svira- Slavoniju, Baranju i Srijem, Vojvodinu, Bosnu te ćemo imati i nekoliko transkripcija svjetski poznatih klasika i evergreena. Pred kraj, a nakon nekoliko instrumentalnih bravuroznih kola, odsvirat ćemo pjesme uz koje će publika moći i zapjevati- otkriva nam Butković, a mi mu, kao i svim ostalim izvođačima, želimo uspješan koncert, dobru zabavu i raspjevanu publiku.