Za dobar spomenik treba troje, tri veličanstva: veličina mrtvaca, veličina živoga naroda, pa veličina umjetnosti. Tako je o spomenicima zborio naš veliki hrvatski književnik Antun Gustav Matoš. Za stari, željezni, nadgrobni spomenik Elizabete Pribačić uopće nije upitno jeli dobar ili ne, nego je li jedinstven u cijelom svijetu. Posjeduje li Slavonski Brod nešto vrijedno što nema ni jedan drugi grad? Pečat posebnosti ovom spomeniku daje porculan, odnosno porculanski spomen fotoportret pokojnice. Naime, kombinacija lijevanog Isusa Krista i porculanskog fotoportreta vrlo je rijetka, i takvih spomenika u cijelome svijetu ima tek nekoliko. Među njima je i ovaj raritet, naš brodski spomenik Elizabete Pribačić.
- Otkrio sam ga istražujući povijest i kulturnu baštinu našega Starog-katoličkog groblja. Čim sam ugledao porculanski fotoportret između raširenih ruku lijevanog Isusa Krista odmah sam shvatio o kakvom otkriću se radi te sam smjesta izvijestio sve nadležne institucije i odgovorne osobe grada. Direktor Komunalca, Krunoslav Janjić ,odmah je reagirao i poduzeo sve pravne mjere i korake za iskapanje, sanaciju i prebacivanje ovoga spomenika na vidljivo i dostojanstveno mjesto. Pod vodstvom Upraviteljice groblja, Slađane Skoko Mihić, operacija je uspješno obavljena i Elizabeta ponovo živi među svojim Brođanima nakon dugi niz godina zaborava i odbačenosti. Baka Marija, jedini Elizabetin rod, uz kavicu i ugodno druženje, otkriva mi da u Brodu Pribačića više nema, da je Elizabeta Hrvatica, rimokatolkinja i u tom duhu odgajana, naša rođena Brođanka, koja je na žalost umrla vrlo mlada od posljedica teške upale pluća. Voljela je plesati i to je bila njezina najveća ljubav, strast i umjetnost. Elizabeta Pribačić, po povijesno-etnografskoj i kulturno-umjetničkoj vrijednosti, definitivno je kraljica, metaforički i simbolički govoreći, svih starih, željeznih, nadgrobnih spomenika u Slavonskom Brodu- pojasnio nam je pronalazač ovog iznimnog spomenika, Darko Lončar.
No,koliko je ovaj spomenik uistinu poseban? Svoj sud tek trebaju dati stručnjaci- etnolozi, arheolozi i povjesničari umjetnosti. Njihov pozitivan odgovor predstavljao bi ujedno i zvaničnu "krunidbu" Elizabete, kao vlasnice jedinstvenog spomenika u cijelome svijetu. Zahvaljujući Komunalcu i njihovoj brizi za očuvanjem povijesti i kulturne baštine našega grada, Elizabeta ponovo živi među svojim Brođanima, Elizabeta ponovo pleše. Na politici i političarima, na Turističkoj zajednici Grada i županije, ostaje inicijativa kako i na koji način ovaj vrijedni spomenik kulture iskoristiti za promociju grada.
