On je najstariji strojovođa u Hrvatskoj. Zvonko ima 65 godina života i 65 godina staža

U svojoj karijeri odvozio je četiri milijuna kilometara. Drugim riječima, obišao je Zemlju čak sto puta. Za nekoliko mjeseci bit će punih 46 godina u radnom odnosu. S obzirom na beneficirani radni staž, godine života izjednačit će s godinama radnog staža. 28. svibnja, Zvonko Kozman - najstariji strojovođa u Hrvatskoj - napunit će 65 godina života kao i 65 godina radnog staža.

Djetinjstvo je proveo u skromnim uvjetima u Novoj Gradiški. Živeći kraj pruge i slušajući škripanje tračnica, shvatio je što želi biti kad naraste. Svoju karijeru započeo je s 19 godina nakon stjecanja diplome u Željezničkom obrazovnom centru koji se 1990-ih preimenovao u Željezničku tehničku školu. Ta je škola, od 2012., poznata kao Tehnička škola u Zagrebu.

U Jugoslaviji su uvjeti bili stroži

Uoči prve samostalne vožnje nije mogao zaspati. Tada se najviše bojao kvarova jer su bili češći nego danas. Osim toga, u Jugoslaviji su uvjeti bili stroži. Strojovođa je u prvih pet godina karijere mogao upravljati jedino teretnim vlakovima. Trenutačno Kozman upravlja putničkim vlakovima. "U njima nema monotonije, uvijek sam u pokretu".

Strojovođa dnevno ne smije voziti više od 10 sati. Jedan uobičajeni radni dan gospodinu Kozmanu završava ondje gdje i započinje, u Slavonskom Brodu. On trenutačno vozi na relaciji Slavonski Brod-Zagreb.

"U jednu ruku mi je malo naporno što uvijek idem u Slavonski Brod pa iz Slavonskog Broda pokrećem vlak pa vozim. Dosta vremena provedem na putu, u vlaku, ali i od kuće do radnog mjesta i natrag". Iako u Zagrebu ima višesatnu pauzu, često ne odmara. "Ili moraš mijenjati lokomotivu ili imaš pregled ili ja tražim pregled lokomotive".

 

 PRIVATNA ARHIVA

Što je radilo četvero ljudi sad radi jedna osoba

Uvjeti u kojima radi znatno su se poboljšali. Stare garniture vlakova zamijenjene su elektromotornima. U lokomotivama su neizostavni retrovizori i klima uređaji, a nekad ih nije bilo.

"Ljetno doba, ja otvorim vrata od lokomotive, stavim kočionu papuču, otvorim 30 centimetara i to je meni bila klima. Imao si mali, plastični, obični suncobran", prisjeća se.

Ipak, modernizacija sustava podrazumijevala je prilagodbu i stjecanje novih znanja. U 55. godini započeo je s učenjem digitalne tehnologije. Osim toga, povećala se i odgovornost.

"Što je radilo četvero ljudi sad radi jedna osoba. Moraš biti i električar – da klima štima, moraš biti pregledač – da znaš napraviti probu, moraš biti vlakovođa – za papire, moraš biti skretničar – ako ostane negdje na pruzi defekt s lokomotivom", ističe.

 

 PRIVATNA ARHIVA

Radno vrijeme ne poznaje ni vikende ni blagdane

Tijekom karijere, sedam osoba počinilo je samoubojstvo bacivši se pod vlak kojim je upravljao. Također, na jednom vlaku kojeg je vozio pukao je kotač.

"To se u povijesti ne pamti. Izlazio sam iz Slavonskog Broda ujutro. Brojke su se poklopile. Datum – 25.4., a kad okrenem brojke – 4 sata i 25 minuta. 529 metara sam išao po pragovima, otkazao je pretkočioni sustav. Vozio sam putnički vlak, nije bilo puno putnika. Igrom slučaja, samo je prvo okretno postolje ispalo tako da je jedino lokomotiva išla po kamenju i nije se preokrenula".

Strojovođe, zbog uvjeta u kojima rade, u mirovinu mogu već s navršenih 55 godina života. Posao kojim se bavi uvelike je oblikovao danas najstarijeg strojovođu u Hrvatskoj. Naučio ga je odgovornosti, poštovanju, odricanju. Radno vrijeme strojovođe prilagođava se voznom redu vlakova koji ne poznaje ni vikende ni blagdane. "Puno sam Božića, Novih godina i Uskrsa proveo u kabini".

Bez obzira na nepredvidiv smjenski rad, uspio mu je prilagoditi dnevne aktivnosti. "Ja stignem sve. Dopodne sam na kavi. Budem među ljudima. Idem na rekreaciju", kaže Zvonko koji nekad nije mogao zamisliti cijeli radni vijek u istoj profesiji dok danas tvrdi: "Sretan sam, ja volim kad idem raditi, pogotovo zadnjih 13 godina".

Petra Oršulić/ Global.hr