Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Riječ Gospodnja.
Draga braćo i sestre!
Četvrta vazmena nedjelja, nedjelja Dobrog pastira, svjetski je dan molitve za duhovna zvanja. Obično smo navikli slušati kako na današnji dan molimo samo za nove svećenike, redovnike i redovnice, no bilo bi to nepravedno prema svima nama, koji smo već u službi i kojima je Vaša pomoć i molitva itekako potrebna. Svi mi koji smo već u službi Krista Dobrog pastira, danas zahvaljujemo za svoje zvanje i želimo podijeliti s Vama iskustvo poziva koji možda ohrabri i potakne još nekog tko razmišlja o nasljedovanju Krista.
Današnja Božja Riječ, posebno Evanđelje, želi nam približiti slikom o Pastiru, Krista koji se uvijek i svugdje brine za nas, njegove ovčice. Čini to radi toga, što uvijek oko nas ima i onih kojima nije do Božjeg stada ni pastira, nego do sebičnih interesa, i to su najamnici i kradljivci ljudskih duša, koje Dobri Pastir želi zaštiti. Krist nam otvara vrata – sebe da se sklonimo i odmorimo od svih napora i poslova koje u njegovo Ime vršimo. Svako naše ime zapisano je u dlanu Božje ruke i za svakoga od nas On je položio svoj život i time pokazao da ljubav kojom je Otac ljubio nNjega i On ljubi nas i želi da tom istom ljubavi mi pastiri povjerenih nam duša ljubimo one koji su danas potrebni Božje Riječi i utjehe.
U ime te ljubavi, krenuo sam iz svoje rodne župe Kraljice svete krunice u Remetincu kod Novog Marofa, zajedno s četvoricom prijatelja iz istog razreda, u dječačko sjemenište na Šalati u Zgrebu nakon završenog osmog razreda 1984.godine znajući samo da želim biti svećenik. Ništa mi nije bilo teško i ničeg se nisam bojao, osim dugotrajnog puta ( 10 godina) koliko je trajala srednje škola i fakultet te još k tome i jedna godina vojske u JNA.
Iako danas svi misle kako je klasična gimnazija samo za odabrane ( najbolje učenike ), ja baš nisam bio među njima. Prosječan vrlo dobar đak je mogao, poput mene učenjem i zalaganjem završiti i maturirati nakon 4.razreda i tada polako razmišljati da se nakon vojske konačno „dokopam“, bogoslovije koja je već korak bliže oltara.
Tada se Gospodin upleo svojim prstima i prvi puta pomrsio moje planove i promjenio kurs plovidbe moga čamca, te me iz Zagrebačke Nadbiskupije, preusmjerio prema Slavoniji, odakle mi je rodom moja pokojna mama, te sam nakon uspješnh 5 godina u Đakovu i 1 godine u Zagrebu na Petrovo 29.6. 1995. zaređen za svećenika. Tada je naša Đakovačka i Srijemska biskupija imala 4 mladomisnika, jednako kao i moja rodna župa Remetinec koja je te godine 1995.,slavila 4 mlade mise u župi. Tada smo još bili jedna župa koja se kasnije podjelila na susjednu župu Oštrice, ali i tada i sada ima nas preko 20 živih svećenika i jednako toliko redovnica, što dovoljno govori koliko je Bog čudesan u izljevima svoje ljubavi. Samo ju treba prepoznati i prihvatiti i bez puno kalkuliranja i nećkanja, prihvatiti njegov poziv i odazvati se te poći putem na koji nas je On pozvao.
Providnost u koju vjerujem, sada više nego prije, vodila me uzduž i poprijeko naše tada biskupije a danas Nadbiskupije od Srijemske Mitrovice, Osijeka, Sarvaša, Brijesta, Kneževih Vinograda, Čepina, Vinkovaca do svetišta Gospe Brze Pomoći gdje sam na službi od kolovoza 2021.godine.
Zahvaljujem mojoj pokojnoj baki koja je siguran sam izmolila moje svećeničko zvanje isto tako u Marijinu svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. I danas zajedno sa svima Vama želim moliti da Gospodina da pozove još nekog Anđelka, Marka, Antonija na put svećeništva i redovništva kako bi doista svi imali život i ovaj i onaj u vječnosti u izobilju, kako kaže današnje evanđelje, Amen!!!
vlč. Anđelko Cindori
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.jpg)
