Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu – Četvrta korizmena nedjelja A
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.
Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« - što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!«
On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči.
Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.«
Riječ Gospodnja
Svi znamo što je bolest i imamo neko iskustvo s bolešću. Vjerojatno smo barem jednom u životu doživjeli trenutke u kojima smo se osjećali bespomoćni; možda dok smo slomili ruku ili nogu, ili dok nas je mučila teška glavobolja, ili uhvatila teška prehlada ili gripa, a možda još gore ako smo imali iskustvo kad nas zaboli zub. Jedino što nam je tada preostalo, bilo je potražiti što prije liječnika, koji nas je pregledao a ako je bilo nešto ozbiljnije i specijalistu ako ne i na kraju završili na operaciji Prepisao nam je terapiju, lijek, pili smo tablete i strogo se držali uputa koje nam je liječnik prepisao. Najteže nam je pala spoznaja ako smo saznali da smo bolesni od neizlječive bolesti ( karcinom ) ili ako smo doživjeli srčani ili ne daj Bože moždani udar. Sigurno ima među nama onih, koji smo možda i rođeni s nekim hendikepom. I tada smo se osjećali potpuno usamljenima i bespomoćnima a ćesto i napuštenima i od društva pa nekad i od vlastite obitelji.
Današnje evanđelje govori o jednom takvom hendikepiranom slijepcu od rođenja. Isus ga susreće na ribnjaku Siloamu, i predstavlja se kao Božji Sin. Svjestan svoje moći da izlijeći čovjeka od tjelesne bolesti, ali još više da može čovjeku i dušu izliječiti, te mu vratiti nadu i ponovno ga vratiti u zajedništvo s Bogom i bližnjima. I što je najvažnije od svega, darovati čovjeku svjetlo vjere.
Čitajući ovo evanđelje, promatramo zapravo sliku Boga kako on postupa prema nama, prema svakom čovjeku koji mu iskazuje povjerenje. Tada čovjek prestaje tapkati u tami, hodati stramputicama života. Čovjek koji dopusti da ga Isus dotakne, odjednom osjeća da ga je obasjala svjetlost te u tome trenutku otkriva ponovno pravi smisao života. Njegovo srce kuca ponovno kuca otkucajima radosti, jer može opet doživjeti ljepotu svijeta, može se diviti ljepoti prirode i ljudima koji ga okružuju, a ono najvažnije što mu se dogodilo je ozdravljenje bolesnog ( slijepog ) srca. U Isusu je konačno prepoznao Boga koji ga je izličeio i kome je povjerovao.
Na današnji dan prije tri godine našu je domovinu zarobio virus covid-19, korone, i širio se među ljudima kao u doba izlaska izraelskog naroda iz egipatskog ropstva. U strahu i neizvjestosti kako će se to završiti, mi vjernici bili smo uskraćeni za slavljenje svetih misa i ostale sakramente i pitali smo se kako je moguće da takav jedan mali naizvan beznačajni virus učini toliko zla u ovom modernom i naprednom svijetu. Nije bilo pomoći pred pandemijom koja ja zahvatila čitavi svijet.
Mnogi smo tada razmišljali ozbiljnije i dublje o o svojem životu, o smislu i našeg postojanja i života. Možda tek sada shvaćamo da smo bili slijepi, priznajemo vlastitu slijepoću. I pitamo se s razlogom, što smo to previdjeli, što to danas ne vidimo a pred očima nam je i važno za naš vlastiti život?
Čovječanstvo je otišlo daleko i predaleko u znanosti i tehnici, u modernim tehnologijama. Dotakli smo druge Galaksije, istražujemo svemir i ispitujemo nevidljive mikročestice života. Putujemo na sve starne svijeta. Virtualno, pomoću interneta , možemo otkriti sve tajne ovoga svijeta i zakoračiti u svaki njegov kutak. Postavili smo si standarde u kjojima smo ćesto puta nesretni i zarobljeni. Zaboravljamo kako je sve to na klimavim i krhkim nogama.
Baš poput slijepca iz današnjeg evanđelja želimo progledati i to ne samo fizički, nego srcem, jer često pored zdravih očiju ne vidimo ono bitno što nam prolazi pored nas. Čovjek današnjeg vremena ne vidi ni Boga jer nam je duša i srce puna nevažnih materijalnih stavri kojima smo se okružili. Stoga molimo dans Boga da izleči naša srca i duše da možemo vidjeti i prepoznati ono važno i bitno a to su naši bližnji, braća i sestre, roditelji, djeca, prijatelji s posla...
Njih često i prečesto puta zaboravljamo i zapostavljamo. Za naše roditelje, bake i djedove za koje nemamo vremena pa smo ih smjestili u staračke domove govoreći kako će im tamo biti lijepo i dobro ( samo da bi sebi utišali savjest ), tu su i naša djeca za koje nemamo vremena pa smo ih poslali i vrtiće i školske produžene boravke. To su i naši prijatelji za koje nemamo vremena jer ih čujemo tek za Božić il Uskrs poslanom porukom putem mobilnog aparata.
Draga braćo i sestre, pogledajmo samo koliko smo daleko otišli a Gospodin nam daje ovo povlašteno i milosno vrijeme korizme da se vratimo sebi i bližnjima. Da otkrijemo ponovno one vrijednosti koje smo možda zapostavili i da u svome životu otkrijemo živog Boga.
Stoga, molimo Gospodina, da i nas ozdravi od naših slijepoća, da živimo kao djeca svjetla kako bi mi kao vjernici ovome svijetu dali svojim životnim primjerom jednu novu viziju i dimenziju života i naših bližnjih. Po tome će onda naš život dobiti novi smisao jer će biti obasjan svjetlom vjere, amen!
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.jpg)
