U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
Riječ Gospodnja.
Mnogima od nas dragi pjevač, nikad prežaljeni Krunoslav Kićo Slabinac u jednoj od svojih pjesama ispjevao je riječi koje su možda proizašle iz današnjeg Evanđelja:“ ...idi vraže di te traže...!“
Vrag, đavao, sotona, napasnik, i kako ga sve ne naziva naš narod upustio se u borbu i sa samim Sinom Božjim, otvorenog garda s pomalo neuobičajenom tehnikom – pobjediti Isusa njegovim( Isusovim) oružjem. I đavao poznaje Sveto Pismo i njime se koristi, ali ne kako bi priznao Isusu njegovo Božanstvo, nego ga naveo na „tanak led“.
Prvom korizmenom nedjeljom započeli smo svoj korizmeni hod prema proslavi ovogodišnjeg Uskrsa. Mnogi od nas pokušavaju se ostaviti nekih loših navika – napasti, baš ovih dana. Odlučili su da neće u korizmi ( 40 dana) piti, pušiti, jesti slatko, izlaziti...I to samo posebi nije loše. Ali, upravo tu vrebaju napasti kojih se trebamo riješiti i ostaviti.
Prva napast je glad. Ma i ona fizička, ako ozbiljno i doslovno prihvatimo i shvatimo post. No još više nas treba zabrinuti duhovna glad. Čovjek današnjice gladam je Boga. I u potrazi za pravim Bogom napast nam nudi zamjenska instant rješenja, čime možemo utažiti svoju glad, ali samo privremeno. Konverzija nas je malo uplašila da se ne vrti sve oko novca, ali zato koristimo ovo korizmeno vrijeme da popravimo liniju, da se pokažemo prijateljima kako postimo, da vanjskim izgledom popravimo ožiljke koji su nam ostali nakon skidanja fašničkih maski. A Isus i nama ponavlja:..“ ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“.!
Druga napast je umišljenost ili oholost. Lijep, ljepši, nu mene, otprilike se našalimo komparacijom pridjeva lijep. Tko sam, što sam. Mogao je Isus , zato jer je Božji Sin, obilno koristiti sve benefite i datosti ovozemaljskog življenja. Ali On se ipak radije pouzdao u svoga Oca koji je na nebesima. I stoga nama poručuje da se odupremo ove korizme egoizma, dok je mnogo nama dragih osoba kojima smo poslani, uputiti i neku lijepu riječ. Neće svijet propasti ako ne stignemo sve završiti, a otišli smo bolesnom prijatelju ili starom i nemoćnom susjedu te mu posvetili pokoju minutu svog „dragocjenog“ vremena.
Treća napast je moć. Bog je svome Sinu dao svu vlast na nebu i na zemlji. Isus je tu moć dao svojim učenicma da idu po svem svijetu i propovijedaju Evanđelje svakom stvorenju. Sjećam se riječi mojeg pastira, kada me je slao na sadasnju službu da me poslao uz riječi : „ budi ponizan..!“. U početku nisam razumio zašto mi to govori. Pa nisam ja valjda bahat, prepotentan...No s vremenom sam otkrio kako mi je ovo mjesto gdje sam „glavni u gradu“ idealna prilika da ne budem ponizan. A koliko je takvih među nama koji lako podlegnu ovoj napasti?
Na kraju razgovora, pošto je iscrpio sve mogućnosti sotona ostavlja Isusa. Početak korizme nikako nije kraj. Nego tek početak. Mi se tek trebamo izboriti da nas napasti ne vrate na početne položaje ako smo već dobili neke bitke. Kraj rata se možda ne nazire, ili rečeno jednostavnim riječnikom nije ni blizu. Stoga ova prva nedjelja u kojoj slušamo i u prvom čitanju o grijehu prvih ljudi, kada su okrenuli leđa Bogu, želi nas držati na oprezu, jer naš bi narod rekao: „ vrag nikad ne spava...!“
Korizma je povlašteno vrijeme, gdje u Božjoj Riječi nalazimo ohrabrenje za naše vlastite ratove i bitke sa zlom. I nemojmo samo tako odustati i položiti oružje, ako smo možda već pali ili prekršili koju donesenu korizmenu odluku. Ta zato korizma i traje 40 dana da imamo uvijek priliku početi opet ispočetka. Jer đavao u prijevodu onaj koji razjedinjuje, želi razjediniti naš duhovni i tjelesni život. A mi ga možemo pobijediti jedino ako udružimo dušu i tijelo.
Otiđimo stoga na Svetu misu, svetu ispovijed, pričest i nahranjene duše i odmorena tijela zakoračimo u tjedan koji je pred nama, pun izazova i prilika da pokažemo u borbi sa zlom, da dobro uvijek pobjeđuje. Neka vas prati Zagovor naše Gospe Brze Pomoći i Božji blagoslov!
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST
.jpg)
