Iz Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.«
Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’
Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!« Mt 11, 2-11
Razmišljanje na temu Evanđelja
Već je upaljena treća svijeća na adventskom vijencu. Znači li to da je i u našem životu nekako svijetlije veselije i bolje…..? Nažalost ne.. Za mnoge je blizina Božića povezana sa strahovima: osamljenost, konflikti u odnosima, životne brige….. Takvima neće biti lakše na svetkovinu Božića nego će Božić biti još opterećeniji možda i tužan….
Braćo i sestre, također je i Ivan Krstitelj u položaju koji ga pritišće, plaši... U tamnici ima puno vremena za tjeskobno razmišljanje: Jesam li se razočarao? Jesam li se prevario? Možda moj rođak, Isus iz Nazareta, ipak nije onaj komu smo se svi nadali?
Vidimo Ivana kojeg je uzdrmala i potresla životna kriza. Budući se usudio reći istinu kralju Herodu, ovaj ga je bacio u tamnicu kako bi ušutkao Ivanov neugodan glas. "Ti nemaš pravo uzeti ženu svoga brata." Ta žena, Herodijada, konačno je uspjela osvetiti se tom mrskom čovjeku koji upozorava, osvetiti se i ishoditi njegovu glavu koju je dobila na pladnju.
Sumnja u životnoj krizi! Kako je bilo mučno Ivanovo pitanje: Je li sve krivo zašto sam se zalagao? Ali Ivan nije jednostavno popustio očajavanju. On čini nešto, kako bi izišao iz sumnje. Šalje svoje pristaše Isusu, da ga direktno pitaju: Kaži, jesi li ti, ili sam se možda prevario!? I tu se sada nameće pitanje: "Može li Bog biti dobar, ako dopušta toliko zla u svijetu?" Kako se često i danas postavlja to pitanje!
Umjesto da mudrujemo i da se odvraćamo od Boga, trebamo činiti kao Ivan: Pitati Isusa! "Gospodine, što mi kažeš?" Kako to da moram proći kroz ovu patnju? Zašto se događa tako puno zla u ovome svijetu? Zašto ti to ne promijeniš? Jesi li bespomoćan? Ili čak odsutan? Imaš li odgovor za mene? Ivan nas ohrabruje da idemo Isusu sa svim pitanjima. Mi ne bismo trebali gutati takva uporna pitanja, jer bi nas mogla zagušiti. Ali, ima li Isus odgovor? Da i ne! On ne daje direktno rješenje. On traži, da sami budemo aktivni a ne da ostanemo na nekoj površnosti: Točnije gledajte! Što vidite? Je li dobro stvarno bespomoćno? Je li Bog uistinu nijem za svaku patnju? Ne sigurno nije.
Što vidimo? Točno je: Neće svaka patnja i molitva biti uslišana. Ustvari zaslužujemo li mi sve dobro u životu i dali je Bog nekakav dužnik prema nama ili je Bog prije svega dobri Otac koji daje da sunce sija i dobrima i lošima?! Ivan nije oslobođen iz nepravednog zatvora. Ipak: pogledajmo točnije! Koliko se puno toga dobra događa! Koliko se dogodilo puno čudesa, velikih i malih! Nisam li i sam doživio takva? Kako ih često previdimo, ne primjećujemo ili zaboravljamo. Ne poznajem li i druge kod kojih se dogodilo istinsko čudo? Rak koji je bio izliječen; teška nesreća koja je upravo bila izbjegnuta; odnos koji je izliječio kroz pomirenje. Zar se trajno ne događaju čudesa odnosno momenti kada uvijek s olakšanjem kažemo Bože hvala ti…? Samo moramo otvoriti oči – i dalje skrenuti pažnju na te trenutke da se ne zaborave!
"I blago onom tko se ne sablazni o mene", kaže Isus na kraju. Da, Bog nas ispituje, dopušta da nas krize dovedu do trenutka kada si postavljamo mučna egzistencijalna pitanja. Gdje i na kojim mjestima tražimo odgovore….? Moramo znati, Bog prije nego što dopusti nekakvu krizu, On nas prije svega ljubi! Današnja nedjelja nas poziva da bolje otvorimo oči i bolje vidimo i uvjerimo se da i Bog danas u ovom grešnom svijetu ipak djeluje. Ako ništa onda je strpljiv u našim lutanjima. Zato nemojmo primjećivati i naglašavati samo one trenutke kada trpimo već znajmo primijetiti tolike milosti i darove od Boga koje sigurno svaki dan primamo.
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST