Iz Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23,35 – 43)
Razmišljanje na temu Evanđelja
Slavimo Nedjelju Krista Kralja i ono najvažnije što bi smo trebali znati je da se Krist očituje kao Kralj u potpunoj nemoći. U trenucima osude - na križu.
Poseban je to događaj, posebna situacija, veoma iznenađujuća reakcija ljudi koji su bili svjedoci tih zbivanja. Prvi do Krista – osuđenici, razbojnici. Dijele teške trenutke s Isusom, upućuju svoje posljednje riječi.
Jedan razbojnik na križu ruga se Isusu koji tvrdi da je Mesija. Možda je to podsmjehivanje i ruganje imalo drugi značaj. Očito je htio izazvati Isusa, potaknuti Ga na reakciju. Isusa je želio isprovocirati samo u smislu, postoji li još kakva šansa da ih izbavi od ovog strašnog zla i spasi, ako je moguće.
Ovaj razbojnik reagira sasvim očekivano. Na njegovom mjestu bi tako zasigurno reagirala većina od nas. Da sam u sličnoj situaciji siguran sam da bih reagirao na sličan način bez da ga vrijeđam. Isus ne odgovara na taj provokativni izazov.
Na žalost i danas je puno onih koji tako reagiraju. Puno je onih koje zanimaju samo Kristovi blagoslovi. Mnogi se čak zanimaju i za spasenje, ali ne i za Krista. A Krist je upravo ono što čovjeku najviše treba.
Mislim da bi iz reakcije drugog zločinca koji je rekao samo nekoliko rečenica, mogli pročitati poruku koja bi nas dovela do važnog zaključka a to je spremnost pogledati samoga sebe, dijagnosticirati problem vlastitog života.
Velika je Božja milost, imati sposobnost pogledati sebe u pravom svijetlu. Ovaj drugi zločinac ne okrivljuje nikakve okolnosti, ne osuđuje nikakve ljude okolo, ne govori da su se ovdje našli greškom. Ovaj čovjek je potpuno različit. „Mi smo u životu nešto loše učinili.“ Kaže on, a to nešto, on čak i imenuje. Ta osnovna dijagnoza našeg života je grijeh.
Danas, riječ grijeh se smatra kao neprikladan izraz. Definirati nečiji postupak kao grešan, smatra se nekulturno, neumjesno, neprijatno itd. Nekako se to ljepše definira kao „alternativni životni stil.“ Pokušava se naći neka neutralna fraza, koja neće biti toliko napadna, koja će biti nekako osjećajno obojena, gdje se neće osjećati nikakva osuda. Međutim Biblija ne koristi takav prihvatljivi žargon i stvari naziva pravim imenom. Problem tih zločinaca, problem moj i tvoj je GRIJEH koji uvijek ima konkretne posljedice.
Razbojnik kada kaže Isusu;….sjeti me se…“ zna gdje je rješenje. On zna da rješenje njegovog problema nije politički prevrat, promjena sistema, on zna da je jedino rješenje njegovog života Isus Krist.
Jesmo li već došli do tog fantastičnog zaključka da vaše rješenje, moje rješenje problema u kojem se nalazim je Isus Krist? Jesmo li nakon svega zaključili da nikakvo dugoročno ili trajno rješenje ne postoji? Isus Krist je jedino rješenje bez alternative.
Isus umire za grješnike umjesto njih. Ako bi ih spasio od smrti kako je htio prvi razbojnik, tada u stvarnosti ih više ne bi mogao spasiti za vječnost. Bilo bi to spašavanje na trenutak dok ih ne zakači smrt zbog starosti ili nekakve bolesti.
Taj pobunjenik, razbojnik sa križa, na svoj način svojom verzijom moli molitvu Očenaš. „Dođi kraljevstvo tvoje“ „Tvoje kraljevstvo Kriste znači vječni život. A ja upravo za tim čeznem. Želim život pod tvojom upravom i vlašću, jer tamo više neće vladati zlo, tamo neće biti grijeha, tamo neću biti kao razbojnik ili pobunjenik. Tamo ću imati svoje normalno ime, odmah iza tvog koje sa zahvalnošću primam.“
Da, Bog ima moć ući u svačiji život. Bog može riješiti svačiji problem samo ako je čovjek spreman predati se u Njegove ruke. Čini mi se da se bojimo uzimati za uzore ljude koji su se obratili Bogu u svojih posljednjih pet minuta. Nekako kao da u njih nemao povjerenja, jer ipak mi se tu trudimo, mučimo se, idemo tim uskim putem, a tamo neki razbojnik u posljednjih pet minuta zasluži raj. Nije li taj raj nekako prelagano zaslužiti? Ipak ovog čovjeka ne moramo žaliti. On je završio svoj život s obećanjem koje je izašlo iz usta samog Spasitelja. O njemu ne moramo ništa govoriti, ili možemo misliti što hoćemo. Na koncu to je bio razbojnik ali njemu je sasvim dosta što mu je Isus obećao, a to nije bilo malo.
Možda nam se to čini nelogičnim, ali ovaj zločinac je iskoristio svoj kratki čas prije smrti, iskoristio je taj minimalni vremenski prostor i prihvatio Krista u posljednjem trenutku. Koliko dana smo mi za ozbiljno živjeli s Isusom Kristom kroz vjeru u Spasitelja, Krista Kralja?
Razbojnik je prvi čovjek koji je razumio tko je Isus Krist Kralj, u situaciji najdubljeg poniženja i patnje.
Ja bih toliko želio da to iskustvo bude moje i tvoje osobno.
Darko Tvrdojević svećenik
PRETHODNA VIJEST
SLJEDEĆA VIJEST