Iz Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.
No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.
Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.
Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.« (Lk 21, 5 – 19)
RAZMIŠLJANJE NA TEMU EVANĐELJA
„Ni vlas vam s glave neće propasti…..“
Vrijeme u kome je Isus živio te rana Crkva bijaše vrijeme velikih prevrata, potresa, ratova, pobuna i progona. Činilo se kao da se zemaljski temelji i stupovi pod ljudskim nogama tresu, da svemu prethodi strašan svršetak. To je hranilo maštu pojedincima koji su onda u svojim apokaliptičkim vizijama govorili o strahotama i nadanjima, dakle svemu što će zadesiti ovaj svijet.
Današnje Evanđelje Isusov je oproštajni govor pred učenicima, ali i svijetom. Ne vrijedi on samo za ono doba, nego vrijedi i za današnje. Isusov govor o gradu, hramu, nebu i zemlji, svijetu, treba čitati simbolički, drugim riječima, staro prestaje, novo nastaje.
I danas smo u napasti da se s učenicima divimo silnim, veličanstvenim zdanjima, crkvenoj arhitekturi, sjaju kulturološkoga blaga i bogatstva sabrana kroz tolika stoljeća i tisućljeća, kojima se svijet divi. Ali treba samo skrenuti pozornost na jedno: Kako je to sve krhko i lomno, kako propadljivo. Ne treba Bogu kamenje, ne treba okamenjene religije, ne treba ugode za oči, nego srce koje ljubi i Bogu se predaje.
Čovjek želi da nešto bude trajno i postojano u rijeci vremena, snažno, stabilno, kuća mudrosti sa sedam stupova. Nešto kao romanska katedrala: Stameni zidovi, kao utvrde, čvrsto zdanje, osigurano protiv svake nepogode. Pa ipak, ma koliko nam to godilo i odavalo snažni dojam, ipak Boga nije moguće zatvoriti u zidove, nemoguće ga je zacementirati. Bog je Bog neizmjernih mogućnosti.
Ipak i danas ljudi traže uporište, idu na ulice, traže one koji im mogu pokazati put, koji imaju u sebi sigurnost života. Kad se uruši dosadašnji sustav mišljenja i života, ljudi traže pojedince koji znaju pokazati pravi smjer. Isus upozorava na lažne proroke. Ne idite za njima! Nikada nije manjkalo u povijesti svijeta pojedinaca koji su za sebe govorili: “Ja sam taj…!” Uvijek iznova podižu se pojedinci koji traže za sebe povjerenje tvrdeći kako oni iščitavaju znakove vremena, kako oni čitaju budućnost, kako su oni putokaz te kako o njima ovisi sudbina svijeta. Isus upozorava, takvih se treba čuvati. Isus zna što govori kad govori o sebi kao ‘dobrom pastiru’ koji zna svoje poimence, koji ne zavodi. Jedino što još preostaje, jedina sigurnost koja nam ostaje jest biti na Isusovoj strani.
Što bi smo mi trebali činiti, ovdje i sada?
Promatrati svijet i povijest otvorenih očiju, sabrana i mirna srca. Isus govori da se ne strašimo. Doći će i ratovi i nemiri, potresi, ali to još nije kraj. Crkva naviješta kako cijeli svijet ima svoj smisao koji mu je Bog dao i koji se temelji u Bogu. Bog je Gospodar povijesti i vremena, on u njoj djeluje, on u njoj ostvaruje svoje planove i ciljeve. Smisao cjelokupne povijesti jest da Bog bude sve i u svemu. Posljednji završni dan povijesti pripada samome Bogu, a njegovo je najučinkovitije oružje sami znak Isusova križa.
Darko Tvrdojević svećenik
PRETHODNA VIJEST
