Naslovna / Parlamentarni izbori / "Prodao sam frižider da odem na utrku"

OSTALO

"Prodao sam frižider da odem na utrku"

Velika ljubav i zarazni entuzijazam Jovana Šukurme

"Prodao sam frižider da odem na utrku"
035portal
  • 2021-08-22 20:00:00

Rođen s druge strane Save, ali naš sugrađanin od 1974. godine, Jovan Šukurma, jedan je od vozača Big Bike Racing kluba koji će se sljedeću nedjelju natjecati na Brod Open Race utrci. Po zanimanju automehaničar, u ovom je poslu, ali i sportu- cijeli život.



-Pa iskreno u mojoj obitelji je duga tradicija bavljenja ovim sportom, još moji djedovi su vozili motore. Tada su to bili NSU Pretis motori tako da sam oduvijek imao doticaj s time, od rođenja. To je kod nas u kući išlo s koljena na koljeno, a ja sam već 1982. sa nepunih devet godina sjeo na prvi motor- stari Puch (Pony Express). Nakon toga u igri su bili Tomosi (APN). Dok smo bili mlađi nismo imali uvjete za nešto bolje, ali to je bilo dovoljno da se rodi ljubav- počinje Šukurma.



-Prvi ozbiljniji motor sam kupio 1988. godine, a već 1989. sam kupio Hondu Boldor. Bio sam toliko sitan i mali da sam morao pola ulice obići jer nisam mogao okrenuti motor, koji je imao 900 kubika. I još kao da to nije bilo dovoljno, već na mostu pored neke bajte me dočekao policajac- prisjeća se Šukurma, ne bez nostalgije.





Međutim, od početne zanesenosti do prvih profesionalnih utrka prošao je ipak nešto dulji niz godina, koje je Šukurma proveo servisirajući motocikle.



- Prva profesionalna utrka mi je bila 2007. u Novoj Rači pored Bjelovara. Bila je to ekipa s kojom sam ja surađivao i prije prodavajući im dijelove te sam se uključio na njihov nagovor. Tad sam vozio za jedan classic racing klub iz Zagreba i tako je to počelo. Iskreno, dosta sam opušteno tome pristupao pa sam znao i preskočiti pokoju sezonu.



U Slavonskom Brodu natjecat će se u klasi oldtimera i to na motociklu Suzuki GSX-R 1100. Glavni izazov u ovom sportu su, dakako, financije.



- Financijska ulaganja mi je bolje ni ne spominjati, mislim da kada bi mi koji se time bavimo počeli stavljati neke iznose na papir... Sigurno se više ne bi time bavili (smijeh). To su ogromna ulaganja, od opreme do putovanja, a u Hrvatskoj mislim da još ne postoji nitko tko može živjeti od tog sporta jer kod nas je drugačija klima i sponzora nema. Mi guramo tu priču naprijed isključivo svojim zalaganjem i s puno ljubavi kako bi mlađima ostalo nešto; da nas mogu makar spomenuti.



Osim financijskih izazova, brojne kilometre pratile su i poneke druge zgode i nezgode, priča Šukurma.



- Imao sam padova, ali to što bude pokušavamo brzinski sanirati i do sada motocikli nisu trpili veću štetu. A što se mene tiče, nije to ništa strašno.... Malo slomiš ruku, malo nogu, to nije ništa (smijeh)... Malo padneš, „ugruvaš” se i idemo dalje. Pao sam do sada sedam puta, a najteže mi je bilo kad sam rebra polomio jer to me i dan- danas boli kad udahnem. Uvijek bole.



I upravo su to neki od razloga zbog čega ne uživa uvijek potporu najbližih osoba, ali oni malobrojni koji su uz njega tu su u dobru i u zlu.



-Moju djecu ne zanima ovaj sport i uvijek govore kako ja živim u nekom svom svijetu. Sadašnja supruga mi je besprijekorna potpora u tom svemu. Roditelji nisu nikad bili za to, ali su isto tako pustili da idem svojim putem jer su znali da sam osoba koja neće riskirati pretjerano da bi stavio život na kocku. Uvijek sam proračunato vozio i vozio glavom; držim do te neke ravnoteže.



Iskoristili smo priliku i osvrnuli se i na one nešto poznatije manifestacije na ovim prostorima, koje su široj masi ipak nešto zanimljivije- motorijade.



-Ja sam prestao ići na motorijade davnih dana- kaže Šukurma. Moja posljednja motorijada je bila 1999.godine jer drugačije gledam na to. Ne mislim da se na takvim događanjima okupljaju nužno ljubitelji motora, nekad se to svede na pokazivanje tako da meni to više nije napeto. Prije je to bilo drugačije druženje, a sad mislim da je to jedan drugi profil posjetitelja.



Međutim, kada su utrke i sudjelovanje na istima u pitanju, Šukurma se vodi onom starom- biti ili ne biti.



- Nešto najluđe što sam učinio zbog ljubavi prema tom sportu je bilo 2009. godine, kad sam prodao frižider iz kuće da bih otišao na utrku. Stvarno je bila stiska i otišli smo moj kolega Dragan Đukić i ja. Đukić mi je sada konkurent, a inače se družimo posljednjih trideset godina. I tako smo mi otišli na Grobnik, a već na putu mi je otkazalo kvačilo. Nekim čudom tamo sam uspio završiti utrku na trećem mjestu i to bez kočnica i svašta je nešto još bilo tu, ali bilo je fenomenalno. Sljedeće godine i moj kolega Dragan se počeo utrkivati- uz puno smijeha pojašnjava Šukurma.





Naš sugovornik ne skriva uzbuđenje prije nadolazeće utrke u našem gradu jer, kako kaže, Slavonski Brod treba biti na karti kao jedna po postaja Prvenstva Hrvatske.



- U suštini mislim da će mi biti jako drago voziti pred Brođanima. Ja sam ovdje od 1974. godine i smatram se domaćim, a Brod je jako lijep grad sa dugom motociklističkom tradicijom i smatram da ovi ljudi i motoristi zaslužuju organizirati ovako jedan događaj, kao i što građani zaslužuju vidjeti nešto novo. Volio bih da nas posjeti što više ljudi i da sve bude na vrhunskom nivou jer stvarno smo se potrudili da napravimo jednu lijepu manifestaciju i nadam se da je to početak jedne lijepe tradicije- zaključuje Šukurma.



Podsjećamo, kategorija oldtimera u kojoj sudjeluje Jovan Šukurma jedna je od tri kategorije u kojima će se natjecati vozači iz cijele Hrvatske, ali i iz inozemstva. Jedini uvjet koji natjecatelji moraju zadovoljiti je važeća licenca nekog od hrvatskih moto-klubova.



Nikolina Martinović



foto: privatna arhiva