A gdje je pečat?

Vlada je predložila, u sklopu svoji reformskih napore, ukinuti upotrebu pečata čime Hrvatska napokon ulaz i u 21. stoljeće! Barem što se tiče te stvari…

Pečat, štambilj, muhur, žig – stvar je stara kao i birokracija, znači koliko je trebalo da skupe tri homo sapiensa da naprave nešto zajedničko i to ovjekovječe ugovorom. I tako je to bilo stoljećima, da ne kažemo tisućljećima dok se nisu pojavila računala i digitalna tehnologija. Pečat se dugo držao, ali već na zapadu neko vrijeme postao je stvar više dekora nego znak potvrde ugovora. No, kod nas je pečat (barem do ukidanja) i dalje bitan faktor svakog službenog dokumenta, bez obzira na to što je postao redundantan zbog novih tehnologija. Što nije opečaćeno, nije službeno. Tako da ne čudi ni pitanje YouTube zvijezda iz Niša koji je pitao: A gde je pečat?

Vlada nije dala rok za ukidanje upotrebe pečata, ali je u pravoj birokratskoj maniri uspostavljeno povjerenstvo koje će dati svoje stručno mišljenje o ovoj reformskoj agendi. Kada se napokon ukine upotreba pečata, Hrvatska će zakoračiti u 21. stoljeće, dosta ljudi teško će prihvatiti ovu „novotariju“ jer se pečat kroz čovječanstvo upečatio u našu genetiku.
A kad smo kod toga, ispričat ću vam jednu priču. Prije nekoliko godina jedan moj dobri prijatelj diplomirao je na fakultetu. Pošto ga je do službene promocije i dodjele diploma dijelilo nekoliko mjeseci, od studentske službe zatražio je potvrdu o završetku studija i stručnoj spremi s kojom se može upisati u radnu knjižicu (dokument koji je nešto kasnije također završio u birokratskom smetlištu). I tako u referadi su mu izdali potvrdu bez pečata, na što je on upitao kao i zvijezda YouTubea iz Niša: „A gdje je pečat?“. Uljudno osoblje studentske referade mu je objasnilo da je to dokument kreiran na računalu i da nije potreban pečat, a da se autentičnost tog dokumenta može potvrditi pozivom te iste studentske referade na telefonski broj koji je naveden na potvrdi. Uostalom, takva je praksa već godinama na zapadu. I tako je moj prijatelj, s potvrdom bez pečata otišao u ured za izdavanje radnih knjižica. Tamo ga je dočekala referentica ureda koja je odmah primijetila da nešto nedostaje na potvrdi pa je, opet kao zvijezda YouTubea iz Niša upitala: „A gdje je pečat?“. Prijatelj je objasnio kako su mu rekli u referadi, a na to je referentica ureda za izdavanje radne knjižice podigla slušalicu i nazvala broj studentske referade. „Dobar dan, molim Vas da li je potvrda za Marka Markovića broj taj i taj autentična i da li ste ju vi izdali?“ – upitala je, a s druge strane nakon kratkotrajnog kuckanja po tastaturi začulo se kratko: „Da.“ Na to se referentica zahvalila referentici s druge strane linije, poklopila slušalicu i vratila potvrdu mom prijatelju: „Žao mi je, potvrda nije ispravna.“ „Kako?!“ – upitao je moj prijatelj nakon što je upravo svjedočio uspješnoj autorizaciji preko telefona, a referentica mu je samo kratko odgovorila: „Pa nema pečata.“
Sada će to ga biti još puno više. A gdje je pečat?